Upotreba reči gorsko u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Pa ja znam njega od ovolicnog. Šta me je puta poljubio u ruku. — Jeste. Ali to više nije onaj Stanko. To je hajduk, gorsko zverče, koji će ti puškom grkljan izvaditi, kao što je Sali-agi!

Šta veliš, Devo? Ali ne dobi odgovora. Deve beše nestalo. — Ala taj beži od baruta, kao gorsko zverče!... — nasmeja se Zavrzan. — Ne grdi mi njega!... On je junak na svoju ruku!... — reče Zeka ozbiljno.

Dučić, Jovan - PESME

BOR Golem i mračan, neveselo, Stoji, bezimen kao travka; U njemu huči gorsko vrelo, I noću prespi jedna čavka. Usamljen večno, strašna grmen, U prvi sunčev trenut sjanja, Niz ozarenu baci

Ilić, Vojislav J. - PESME

1886. ELEGIJA Pod senkom drevnih šuma potoci tiho streme. Orošen ljube cvet, I gusto gorsko granje pećine čuva neme, Čarobni čuva svet.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

“ Kad je Marko reči razabrao, ciknu Marko kao gorsko zvere, udari se rukom po kolenu, pa besedi siroti devojki: „Kučko jedna, sirota devojko!

“ Brzo Turci konje usedoše, pa Ivana brzo poteraše, — beži Ivan kako gorsko zvere, dok, bog dade, u goru zamače. Eto Turkom nevolje velike: na konjma ga terati ne mogu; dobre Turci konje

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti