Upotreba reči gradinu u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Pošto se već sit navikao i popio čokanj rakije i kavu, pođe opet preko livade, pored Pavića kuće. Marica izišla u gradinu, pa nešto kopa.

Radičević, Branko - PESME

88. Sad naš junak na domu je, Na prozor se naslonio, U gradinu pogleduje, Kako pred njim stoji tio, Kako dan se još otima, Kako nojca preotima. 89.

Zaman, zaman, zvezde moje! 93. Gleda junak u tišinu, Gleda gore nebesima, Gleda dole u gradinu, A tuga mu srce prima, Tuga neka slatka, tija, Kô taj vetrić što ćarlija. 94.

XIII Strašan časak već je minu. K sebi dođe, s odra usta, Pa odšeta u gradinu, Noseć sobom jada pusta; Onde dole tužna seda, Glavu divnu oborila, Pušta misli unapreda, Teški bojak otvorila,

Ćosić, Dobrica - KORENI

Čije je, zmijo? Čije semce, čiji rasad pobadaš u moju gradinu? A nema ni mesec dana kako joj je govorio: „Tebi u mojoj kući nema života. Još si mlada, spasavaj se.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Nikako nije mogao naći zgodno mesto, pa zato pusti sokola, i gde soko padne, da ga tu seje. Soko padne na ovu gradinu, i Trojan »svojom rukom« tu zasadi l. (»ćeten«). Otuda se ovo mesto prozove Ćetenište (Karadžić, 2, 1900, 65).

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

“ To je bratac seji vjerovao. Kad to viđe mlada Pavlovica, ona ode noću u gradinu, te zaklala sivoga sokola, pa govori svome gospodaru: „Na zlo, Pavle, seju milovao, na gore joj milost

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti