Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
56 GRUJICA I PAŠA SA ZAGORJA Knjigu piše paša sa Zagorja, te je šale na Grahovo ravno, a na ruke Milutinu knezu: „Milutine, od Grahova kneže, gotovi mi gospodska konaka: očisti mi trideset odaja za
Ode knjiga od ruke do ruke — dokle dođe na Grahovo ravno, a na ruke Milutinu knezu. Kada kneže knjigu proučio, ud’riše mu suze od očiju, a gleda ga ćerka Ikonija, pa mu
knjiga dođe, odmah izber' iz vaše družine, pobratime, tridest mladih druga, kojino su kao i đevojke, hajde s njima na Grahovo ravno, a našemu prebijelu dvoru“. Kad đevojka knjigu napisala, navriško je Gruju opravila.
tridest mladih druga, svaki bješe lepši od đevojke; a poskoči čelebija Grujo, pa dovati laka dževerdana, ode pravo na Grahovo ravno. Po akšamu stiže u Grahovo, a pred kulu Milutina kneza.
Po akšamu stiže u Grahovo, a pred kulu Milutina kneza. Dočeka ga dilber Ikonija, ruke širi, te g' u lice ljubi, a družinu u bijelu ruku; odvede
“ gospostvo — gospodstvo gotovina novci — gotovi novci graditi knjigu — pisati pismo Grahovo — niz malih polja i uvala u zapadnoj Bosni, severoistočno od Livanjskog pola Gračanica — crkva na Kosovu, zadužbina kr.