Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Do malo četnici poniješe i ostale, te ta tužna povorka silazaše niza vijuge grahovskijeh planina. „E Janko, Janko!“ govoraše serdar kao za sebe. Što me ucvijeli Janko!... Znao sam ja, znao, da je ti tražiš!