Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Dan je bio vedar, sunce je grijalo, kao što samo u našem ubavom Primorju u to godišnje doba grijati može. Kroz sunčanu svjetlost vijaše prašina, što se
časa po svijetu više toržestvenih skupovâ — možda — ali skupa, prostije i uzvišenije prirode ujedno, sunce toga časa grijalo nije. Đakoni Ivo i Aleksije stadoše pred vratima dvorane, da redom propuštaju glavare. Iza njih navrstaše se perjanici.
Sunce je to jače grijalo vrh raspuštenijeh stihija. Kad one malakši, ono još žešće prigrij te podoj pupove a povlači sokove i mezgu.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Sačuvao te bog kao jaje s tavana! Sve ti crno, a oči bijele! Smele te najteže mađije! Sunce mi te kroz vodu grijalo! (tj. da se utopi). Trag ti se po zlu poznavâ! Trnje vro, po trnju ’odio! Uzma te uzela!