Upotreba reči griju u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Zmijskome caru večito zima, prašumu sanja i crnce neke. Kad nema vrelog afričkog sunca, ovde ga griju ugljem iz Kreke. I tu se ujka marljivo stara i loži vatru za smrzlog cara.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Kako ovi Božić zdravo i veselo proslavio, dabogda i unaprijed za mnogo godina u boljemu biću a u manjemu griju; a sad zdrav si mi.“ Odgovor domaćinov polazniku (položajniku): „Zdrav, kume Jovane, moj davni i sretnji polazniče.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

S bolom kuda ćeš i gdje bi?! Mi pjesme tvoje, i drugova sviju, Što svoje duše na zvjezdama griju, Sveta smo živa porodica tebi!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

vrsta umjetnosti i potekla i u kojoj je ona kod svoje kuće, za one legione usidjelica što po svim provincijama svijeta griju duše na Šopenovim mjesečinama.

Šantić, Aleksa - PESME

S bolom kuda ćeš i gdje bi?! Mi pjesme tvoje, i drugova sviju Što svoje duše na zvjezdama griju, — Sveta smo živa porodica tebi!

Kô sjaj što jutrom nebesa ga piju Ona je topla, i ona će dati Sokove svježe da te vjerom griju. Ne tuži! Gordo u uzdanju pati, Još ima Boga i raspete trajno S lovorom čeka vječna slava mati...

Pogledaj, tamo, te kolibe gole, Trošne i tamne kao magle zimne, U njima žive duše gostoprimne — Srca što griju, što trepte i vole... Njihov je govor mome srcu lijek I s njima tako proveo bih vijek, Pa hrana bila samo crna kora.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti