Upotreba reči grobljansku u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Ali ono odmah počne da pada i da se gubi u onoj opštoj tišmi od sveta i plača. Na kapiju grobljansku ne može da se uđe. Ma da je ona velika, dvokrilna, na svod, uvek širom otvorena, ipak, kad se uđe, ne može od sveta:

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Samo zna da kad uđe na groblje i oseti iza sebe zid, kapiju grobljansku, čisto joj lakše, a još više joj odlakne kad padne na grob i zajeca: — Lele, Mito!...

Stanković, Borisav - TAŠANA

To bih ja voleo. Voleo bih, jer, kad od starosti i iznemoglosti ne mognem više poslužiti i ovu varošku crkvu i tamo grobljansku, već budem služio samo na groblju, čekajući smrt, onda da bar imam tu tvoju zadužbinu i u njoj tebe, tvoje ime, tvoju

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

I sve ostaje kako je bilo. Ako nekoga od umrlih žitelja pronesu kroz zapadnu grobljansku kapiju, pogreb mora da prođe kraj Vlaovića, koji su tu došli sa sela, i tek od inata, ali doneli nešto što palanka

grobara, hodaju s njim po stazama uređenim i zapuštenim, pažljivo slušaju svaki grobarev podatak, svaku grobarevu i grobljansku mudrost zabeleže... Bilo je proleće; groblje ucvetalo od cveća baštenskog, ali naročito od ucvalih voćaka.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti