Dučić, Jovan - PESME
Pašće paučina na mačeve grube, A skromno će ralo opet da zasvetli; I kao što juriš sad oglase trube, Uranke će mirne da javljaju petli.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Vrlo je interesantan i „prevez“ koji se ovde zove sokaj. Nosi se na glavi i spušta se preko leđa. Krut je, od grube vune višnjeve boje, sa crvenim resama pri dnu: često je potkićen belim i sjajnim đinđuvama.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
U Radovićevoj rečenici oseća se govor, i ton neke grube čestitosti. Čak i u lirskim pesmama fraza je neposredna, imenujuća.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On je nešto skratio, izbacio umetke, izlišne činove i epizode, izostavio sve što je bilo odveć prigodno, popravio grube istorijske greške, dodao još više pouke, »obodritelnih nastavlenija«, celu dramu sveo u pet činova, a činove podelio
učenima da idu«, pristalica stare škole, on piše pomešanim jezikom, polu srpskim polu crkvenoslovenskim, čineći često grube gramatičke greške (1838.
Oni nisu verni, u njima ima i nerazumevanja teksta i mutnog izražavanja; prevodilac radi stiha dopušta sve sebi i pravi grube, uglaste stihove; ima neobičnih, skovanih reči, često i vulgarnosti.
Od sredine XIX veka nastaje doba merkantilizma, grube borbe za opstanak, novca, preduzeća, poslova, interesa, prohteva, kulta materijalnih uspeha.
čak bez dovoljno istorijskog i geografskog znanja, puštajući s vremena na vreme maha svojoj intimnoj prirodi, dajući grube opise nižeg života, padajući u vulgarnosti i onde gde je hteo da bude poetičan.
Mržnje su ga zaslepljavale, i on je iz satire prelazio u grube karikature, čineći nepravde i uvrede i idejama i ljudima koji mu se nisu svideli.
Milićević, Vuk - Bespuće
srp vode; odnekud iz polja dolazili odlomci jedne snažne pjesme koju su pjevali čvrsti i oštri glasovi žetelaca, pjesme grube i vrele kao i sunce koje ih prži, pod kojim žanju, polegli po poslu i okupani u znoju; u njoj se čuo pun zvuk srpa kad
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
i proškrinje škrinjice (u vrijeme razbroja među budnim stvarima): Jednog davnog ljetnika vidjele smo poharu, neke grube momčine kako kradu dukate; vidjele smo grešnika u svijetloj košulji gdje nabraja zločine pri svijeći drhtavoj.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Dosta će biti pola vagona i povrh svega jedna bombona.“ U maloj bari krokodil drema, oklopnik stari, naravi grube. Kad ujka priđe, on mu se žali: „Nešto me boli, pipni mi zube!
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
A šale, naravno, da su grube bile. Naročito su voleli da mu diraju šešir; jedan mu zaturi na potiljak, a drugi dođe pa ga nabije na nos s rečma:
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
A Magda Kalaba će: „Ili pѐtāk, Ili ću ga, s otpacima, bacit u koš!” (Magdi Kalabi su grube uvrede Važnije od zarade i od privrede.
” „Hajdemo, što dalje od zbilje grube, Na turneju ćemo smesta veliku! Ako si krezub, zlatne ćeš imati zube! Ćelav? Nabavićemo ti divnu periku!
Rakić, Milan - PESME
SETNA PESMA Došlo je vreme kad nam kosa sedi, I naša čula postepeno grube. Stojimo tako skrušeni i bledi Dok našu starost objavljuju trube.
Bezbrojna su usta rekla da te ljube, I umukla zatim, da nikada više Ne prozbore reči ni nežne ni grube, Jer tebi rečena reč — sve druge briše!
bola, gledate sudbu našu krutu, Očajanja naše i bedu duboku, I lutanja duga na kratkome putu, Il̓ vas tamo gore grube neke sile Stegle, i ne dadu ni reči ni dela, Stvarajući od vas. duše moje mile, Jadne Prometeje bez poleta smela!
Pandurović, Sima - PESME
Mrak! mrak se hvata dubok. Ječe trube Pobedu smrti što nosi trofeje: Uvele nade iz stvarnosti grube, Cepane snove, do one aleje Što guši zemljom život.
kad tihe kiše miju Pred prozorima lišće novo, A néme suze same liju U divno majsko veče ovo, Osećaš senku sudbe grube I kob da naše snosiš bede, I ljudske mržnje hladne zube, I zla života što ne štede.
Još malo, pa će biti dobro, Još malo, moja dobra Branka. Život je cveće snóva pobr’o; Njegove grube klikću hajke. Al’ čuješ?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Takve su naročito zaricalice, pesmice grube sadržine, kojima se deca uslovno zariču da ne progovore — i razbrajalice.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
A trubu Mladosti nek zatrube Drugi za druge i grube. O vrati se o vrati. Lomi se već tvoja trska Na vetru. I kiša prska Po golom mesu što pati.
Ćosić, Dobrica - KORENI
radostan, dugo se vije i belasa u žućkastoj tmini velike kuhinje, nad okruglom sofrom okićenom pogurenim nadničarima, a grube ruke spuštaju kašike pored zagrizaka proje i sve oči padaju po njoj koja stoji više njihovih glava, visoka i uspravna,
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— Ne znam! — mališan sleže ramenima, ali, otvorivši vrata, zaneme od čuda. Na stolu, sastavljenom od dve grube daske, blistao je njegov tanjir, zlatan.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Možda bih mojom ranjavošću uspio da pomalo omekšam one odveć grube oblike u kojima vitalnost provaljuje iz te nesretne zanemarene dece...
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Čaše zveče... smej, kikotanje ... niko i ne pomišlja na opasnost. Đurica prebacio ruku preko susede, pa joj šapuće grube izjave, ljuljajući se i povodeći glavom napred i udesno. — Koja je bolja, pobro?... Znaš ?...
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
A Bilharc je, onako slabašne fizičke konstrukcije uvek bio protiv grube sile. Zato nije voleo ni Ruse ni Pruse, jer su i jedni i drugi bili predstavnici te sile.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
seljačke, „grube i krute kolije”, „debele i krute košulje, „krute i jake suknje”, „čvornovate” ruke, „oštre glave”, „teške, jake igre”,
svih stanja u kojima se likovi nalaze valjda su najpotpunije nijansirana ona koja počinju čistom ljubavnom čežnjom i idu do grube telesne požude. Ali su i oblici osujećivanja, potiskivanja njihovog, takođe česti i raznoliki.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
kao da su se Šarini bregovi suljnuli, i kao odjednom na domaku polja zaustavili ili da mu se dive, ili da ga ne grube.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
»Javor« 1891. ENO! Eno se Srbi mire, Srbi što Srpstvo ljube, I ćudi malo tanje I ćudi malo grube. Eno se Srbi mire, Svi koji dobro žele, Ma da ih neke forme I preformice dele.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
on tebe ubio, ali kad ga vidiš gde leži ovako uništen, požali ga; on to zaslužuje, on je kukavna žrtva tuđe obesti, grube, surove vlasti, iz čijih ce nokata nije mogao otrgnuti.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Ne, reči njenih Onako milozvučne izreke Isterale bi stida plamene Na okorelo grube obraze. — KNEZ ĐURĐE: A tebe gde obraniše Krvnici ti?...
Bojić, Milutin - PESME
Leš do leša. Ciktaj stresa Složene 'rpe mesa. Trube trube, Oštrice telesa rube I snage grube U meso riju zube. Tisuće ljudi, Tisuće grudi, Tisuć mišica, Tisuć zenica — Sve mre i gasne U slavu slave časne.
Opraštajte zato naše reči grube. Opraštajte kletve i pirujte dalje. Hvala vam, što naše osvežiste trube, Nama koje vetar u vaš kutak šalje.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Gledao sam njihove grube, žestoke zagrljaje, osluškivao guste šumove njihovih ubrzanih uzdisaja i izdisaja. Jelena je, inače, i dalje ostala da
je otrovala radost, žuč se razlila po zgrčenim usnama koje se otvaraju samo zato da bi puštale napolje rogobatne, grube, uskisle reči.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Redaktor s nervoznim licem strašno je kezio zube I gnevno mlateći rukom reči je sipao grube: „Ja pojmim lojalnost, - veli, - i ko je preda mnom vređa Nek dobro unapred smisli kuda će skloniti leđa!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ne znam šta će mu Bog dati...” Jedne oblačne oktobarske večeri, oko deset sati noću, odjeknu pucanj iz grube, teške puške. Čulo se, naravno, u svoj varošici, ali niko nije ispao na ulicu.
— Gospodar-Gavra, to jest, sa strašću je propirao ženino cicano odelo, i veštački ga glačao, iako su mu ruke bile grube, i vrlo često još i korave od raznog bakalskog espapa. — Ja ću,ja ću!