Krakov, Stanislav - KRILA
Potom je podigao uvis, i bezglasno nekom nazdravio. Iz mraka su sijala zadovoljno dva užarena oka grudobolnog buntovnika. Na polju je bila najlepša noć rata, a iz šatora je udaralo na prosuto vino i pijane duše.
— smeh, je bio histeričan, — ... napred, izveštaji će biti slavni... — tu se zagrcnuo i zakašljao. Vojnici se plašili grudobolnog, a novi komandant dostojanstveno ukrašen brkovima kao perjanicom zapretio je streljanjem. — Luda, i onako će umreti...