Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
rastavljenih, on jedva dočeka da vide kako se tamo, u kući, zasvetli i kako otuda, sa lojanom svećom u čiraku, ogrnut gunjom i gologlav, poče da se približava njegov sluga, Arsa. — Ko je? Ko je?
— Tu... Tako... Još... — I onako u čizmama, pojasima, sa silavom i gunjom, saginjao se i, za čudo, sam svojom rukom, a ne nogom, nameštao je i doterivao asure, pokrovce, govoreći: — Tako...
a kola su bila puna sveže i meke slame i povrh nje, u sredi, crneo se Marko mrtav, ispružen, ukočen i pokriven širokom gunjom, onda Arsa ne dade da ga iko drugi s kola skida.
I kad uzjaha poče se utopljavati, zaogrćući se dobro gunjom, uvijajući noge, kolena i probajući falje na pištoljima, da nije barut ukvašen.