Upotreba reči danka u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

i mogli bi odma lađu potopiti, no se iz oni̓ sela dumendžije uzimaju koji su vešti Đerdapu, i govore da oni nikakva danka ne daju, no samo gore i dole lađe propraćavaju.

I poslali smo Porti sve naše račune: koliko smo preko našega običnoga danka strašnu sumu morali dati, koje oko Bećir-paše i njegove bosanske vojske, koje za otkup od Gušanca za Bećir-pašu, da se

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁰²¹ Kordunaš, M., „Narodne praznoverice iz Deronja u Bačkoj“, GEM, 7, Beograd 1932, s. 85. ⁰²² Ivić, Danka, „Basme zapisane između dva rata“, Raskovnik, 50, zima 1987/1988, s. 65. ²³ Stojadinović, Milica Srpkinja, isto, s.

Zorić, M., „Vještice“, ZNŽOJS, 1, Zagreb 1896. Ivanišević, F., Poljica, Logos, Split 1988. Ivić, Danka, „Basme zapisane između dva rata“, Raskovnik, 50, Beograd zima 1987/1988. Ivić, I.

Radičević, Branko - PESME

“ Dete tužno zakopava Ticu svoju pod zemljicu, Pa sa njome zatrpava I svu svoju boljeticu. II Dan sve danka, svetac sveca, A nedelja nedeljicu, Mesec goni sve meseca, A godina godinicu.

O zoro moja, zoro bez osvanka, Sunce milo, al' bez bela danka, Na te mislim, dušo, bez prestanka! Veče beše, al' ne beše kasno, Tek što sunce smirilo se jasno, I kudgod si,

Pa ostavi brgo odar svoj, Isturi se tamo na prozora, Već se beše pomolila zora, Al' iz svoga rumenoga krila Bela danka jošte ne pustila, Glednu tamo, zaboravi sanka, No seti se jučeranja danka, Seti s' čuda, a seti se mome, Cela ona

zora, Al' iz svoga rumenoga krila Bela danka jošte ne pustila, Glednu tamo, zaboravi sanka, No seti se jučeranja danka, Seti s' čuda, a seti se mome, Cela ona beše preda mnome: Vedro čelo, i ti lice belo, Čarno oko, i ti, vito telo,

nestalo, sve ga je izdalo, Ti jedino verno mu ostalo, Mlogo teo, mlogo započeo, Čas umrli njega je pomeo, Mesto danka spustila se tama, Mesto slave tebe ima sama, Ti si ponos, ti si cela dika, Ti mu slava možda svekolika.

“ Al ko ja te rad ne imô niko. Danka bela nestalo već davna, Sve pokrila ona nojca tavna, Nebesa su svud zvezdica puna, Al' meseca jošte nema tuna;

u dubinu Onu strašnu orlušinu: Vi zvezdice našeg neba, Što sijaste kô što treba, Zvezde trepte, zvezde sjaju, Ali danka još ne daju, Đorđe dođe, sunce granu, A Srbiji dan osvanu.

Igrasmo se tako bez prestanka, Bez prestanka dok trajalo danka, Pa kad beše sunce veće selo I dan lice posakrio belo, Mi u čamac — pa sve pevajući Otidosmo utruđeni kući.

Crna Goro, ponosito stenje, Krune srpske ti drago kamenje, Uspomeno prebeloga danka, Kog se seća Srbin kâno sanka! Kada glednem tvoje stene divne, Srce mlado u meneka živne, Jera ovde poslije Kosova

Oh klanaca krvlju obliveni! Gledaj desno, o pogledaj levo, Svuda ljuti bojak i kreševo, Tako, brate, od Kosova danka Boj se težak bije bez prestanka, Sve od jutra do mrkloga mraka Zveka noža i cika pušaka, Niza klance Crnogorac

čitav ustao, Dovatio granu i kupinu, Uspuzô se steni na visinu; Dođo tako preveselo vanka, Pa ugleda opet bela danka, Izbavi se tame i gudure, I sunašca divna iz gudure.

na svet stao, No zacelo veće si slušao — Krvavo je sunce izlazilo, Krvavo je onda zalazilo, A suviše dva krvava danka Goreaše oganj bez prestanka, Za nebo se pusti dim mašao — Onda sam ti oca upoznao.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Sakuj meni od zlata junaka; Maziću ga, k’o rođena majka, Ljubiću ga do samoga mraka, A grliti do sutrašnjeg danka. 200. Djevojka je dragom poručila: “Čuj, dragane, odoh za drugoga, Za drugoga, za jarana tvoga!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Teško bratu što ne rodi majka, A hajduku bez Đurđeva danka! Teško vatri od ljeskove grane, Gore tašti od zetove hrane!

Bez oca začeti, bez majke rođeni, bez popa kršteni, nemate stanka do beloga danka, niti imate pomoći — do tavne noći.

DUGI (kad se ugleda posle kiše) Ko ne vidi dugu, Ne vid’la ga majka Do suđena danka! 3. RAZNOM VATRI Gori, vatro, gorcem, Eto babe s kocem! Gori, vatro, plamenom, Eto babe s kamenom!

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Miloš; ćeraju Turčina u Šam preko mora, a on šalje u moj Kolašin mrtvoga Muta Tasildara da učetvere ubilježi ono danka što nam knezovi razrežu. Drži se Turčin, ženo!..

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Na šest hata arabiskih Vozila bi s’ kroz livade. Ja bih tebi svakog danka Srce moje davô s nova, Uz to pride novih dvora, Divnih sela i gradova.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

GLAVAŠ: Prokleta zemlja, Gde suza mami zoru na nebo, A jauk nemu ponoć razdire; Gde sanka nema, gde danka bela Po setnom licu blede ropkinje Zatrepti zračak kao izgubljen, I tu na hladu ljudske žalosti Toplinu gubi žara

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Zašto da navek ona duša kuka Koja propade ni dužna ni kriva. Nit’ može svetlog ugledati danka Jer joj s njom rano mila umre majka! Zasluga deli po pravdi nagradu: Čim’ onaj starac dobi dane svoje?

Na čast suncu danica I njen svetli stas, Meni sve je Milica I srca joj glas; Danka nema čuvstva žar, Krasne Milke mili dar, Veli slavnog roda sin, Slavni srpski sin.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Ostaju u gori od proleća do jeseni ("Otišli su o Đurđevu danku,/ Ostali su do Mitrova danka,/ List opade, a snijeg zapade").

Jakšić, Đura - PESME

53 POZDRAV 54 JAN HUS 57 KALUĐERI 61 PESME MOMA Kad bi moma zvezda bila, Nikad ne bi duša moja Bela danka zaželila. 1856. MILA „Vina, Milo!“ — orilo se Dok je Mila ovde bila. Sad se Mila izgubila: Tuđe ruke vino nose.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

No da vidiš jutru na uranku: prije danka i jasnoga sunca podranila jedna poglavica, što je jednoj zemlji starješina, po imenu Jovan kapetane, što bijaše đever

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Porcijaši i ostalog danka zbiraoci, ne derite bez izma ljudi, nit što više zakidajte od zakazatoga vam uzimanja! Ne obeđujte ni zanosite svoju

Nit im je beseda iz božastavnoga pisma, nego iz svoga im vrtoglavoga džepa. A da ko li bi ne poželio videla svetla danka i u bolesti leka? Svaka je naša pravica ka isto jedna paučina. Kud ga oči vode neka ide...

Smuća se s pameću, kaje se za svoje carovanje i za namet ljudskoga mnoga danka, najpače za krvoprolivanje, čudeći se gde carska dika prohodi i u ništo se staje, kamo li gospodi zemljozdržanje i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti