Upotreba reči dvoumio u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Ne bi postojala ova noć, ni one ranije, sve crnje jedna od druge. Aćim se ne bi dvoumio da li da napiše testament. Trebalo je da je pre pet, pre deset godina istera i drugom se oženi.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Sa stidom misli o tome kako se tada nije, ki za trenutak, dvoumio: bio je spreman i da žrtvuje tuđe živote i da na sebe primi težak greh, samo da Miloš ostane.

lice tog Rumuna koje nimalo nije podsećalo na smežuranu suvu krušku, i u nebesa nad Beogradom i Dunavom, nekako tamna. Dvoumio se: prostranstva oko njega bila su neprozirna a neizvesnost, koju je slutio, nije mu se pokazivala.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Bilo je sparno već pre podne i izgledalo je da će po podne padati kiša. Toga se sećam jer sam se dugo dvoumio da li uopšte da idem na Moravu ili da se zavučem negde u hladovinu i da odremam dok omorina ne prođe.

Ako ću da budem pravedan, i sam bih se dvoumio da sam kojim slučajem rezbario raspeće. Ako bih se odlučio da stvorim Hrista kao snažnog čoveka, ne bih mu više dugih

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti