Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Kada se razdani, privedeni su i prednjaci pozadi baterije. Nešto pre deset časova naiđe pešadija u koloni dvojnih redova. Puške im o ramenu sa na bijenim bajonetima i oštra sečiva svetlucaju pri svetlosti.
Ili zmijastu pešačku kolonu dvojnih redova, kako se provlači pored neke vrzine. Naiđe komandant diviziona i naredi Aleksandru i meni da odmah pojašemo,
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Živili naši oslobodioci.“ Bronzani vojnici, u koloni dvojnih redova, trude se da koračaju po taktu svoje muzike, ali prihvatajući peškire i cveće, greše, zaostaju, sustižu, brzaju
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Komandant odreda je naredio da se preostali ljudi svrstaju u kolone dvojnih redova. On je pojahao konja i na čelu odreda pošao u pravcu naših mrtvih. Tada je pala komanda: — Pozdrav nadesno!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Vojnici su maršovali u koloni dvojnih redova i oštar udar potkovanih cokula odjekivao je složno. Tek izvan varoši pošli smo „voljnim“ korakom.
Oko podne komandant uskliknu od sreće. Okrenuli smo durbine unazad. U kolonama dvojnih redova gamizali su pešaci kao mravi, a za njima se valjala artiljerija nečije divizije. Osmeh nam zaigra na usnama.