Upotreba reči devojčice u književnim delima


Afrika

Vuije Mi kaže: „Moja je žena ciknula; i kad sam utrčao, video sam kako se zmija odvija od noge naše devojčice. Uzeo sam štap i ubio je. Posle mi je bilo žao što sam to učinio, jer nije ujela devojčicu!

Žene oblih okruglih ramena. Mnogo prolaznika sasvim golih sa malenom maramicom između nogu. Dečaci i devojčice imaju jedino crveni đerdan po tamnoj koži oko bedara. Lagano, u razgovoru, ulazimo u urođeničko selo.

Goluždravi, uzbuđeni, s divnim vlažnim očima, oni staju jedno iza drugog kako bi došli na red. Devojčice su tek vrlo malo stidljivije od dečaka.

Najzad evo pravih sveštenica Noi i Sati, na ramenima mladih fetišera. U tim godinama devojčice kod nas još igraju školice, ovde su one direktorke božanskoga i ljubavi.

Od trenutka očišćena pa do stupanja u Dede fetišku igru, devojčice–sveštenice ne smeju dodirnuti zemlju. Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih ia ramenima.

Ponašamo se sa njima kao sa običnom decom, i ovo ih unekoliko i raskravljuje i plaši. Bojevi imaju najveću pažnju za devojčice. Uplašeni i sujeverni, trče da im nađu asure za spavanje, što za sebe nikada ne bi učinili.

Uplašeni i sujeverni, trče da im nađu asure za spavanje, što za sebe nikada ne bi učinili. Zatim devojčice spavaju u dnu kolibe, napućene, sa dlanovima pod obrazima, prave, sastavljenih nožica, kao što spavaju svi urođenici.

Ništa tužnije no videti u ovom selu male devojčice ili dečake koji, još na izgled puni zdravlja, očajno se muče da savladaju sve jaču bolest.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pavle je zapazio, brzo, njeno duguljasto, lepo, bledo, lice sa visokim čelom, i nosom malo prćastim kao u devojčice, teškom kosom, punom kovrdža, a očima krupnim, tamnim. Lice u prvi mah vrlo ozbiljno, skoro tužno.

osećali nagon muški, kao što su ga osećali – i te kako – prema mladim sluškinjicama, ili Vlahinjicama, koje su kupovali. Devojčice, u godinama u kojima je bila i Božičeva kći, prolazile su i stajale, u svetu Isakoviča, blede, ili rumene, ali neme i

Domaćin je predlagao faraon. Božič, i faraon, i društvene igre. Igru, koju devojčice igraju u Beču, kad igraju lopte. A počeće ona koju budu izabrali, to veče, kao najlepšu, među Venerom, Junonom, i onom

stalno cerekao i vrteo oko svoje i domaćinove ćerke, izvodio ih u baštu, pa se i odatle čulo, kako se smeje, i kako devojčice vrište. Valdenzer je pratio gospožu Božič učtivo i nemo.

To su bile, često, devojčice, rano zrele, koje su ljubile golicavo, kao što su češale tabane. Oficiri su ih krili po kući.

Teodosije - ŽITIJA

govaraše: „Ne ostavljaj mater svoju, čedo, smiluj se na udovištvo moje, sažali se na sirotstvo sestre svoje, još devojčice. Ti znaš da pored Boga još samo tebe i nu za utehu duši svojoj imam.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Pa šta? - pogledala me je i opet se nasmešila. - On je već skoro svoj čovek, devojčice! ustala je i prišla Jasmini iza leđa i popravila joj mašnu u kosi, rekavši kako tužakanje nije nimalo pohvalna stvar.

Rekoh da baš sad idem po nju. Bakutan će me manje podozrivo primiti u kuću ako budem u društvu devojčice. Zbog toga moram odmah i da vidim Rašidu. - Bože moj! Zbog toga? - nasmejao se i bilo mi je jasno kako mi ne veruje.

Kroz pola sata, sit i u opranoj košulji, vratiće se u nju, a onda će početi da defiluju žene. Neke od njih biće devojčice, ali on neće imati komplekse, iako je prešao pedesetu. Upitah se šta je to s ljudima oko pedesete.

Između nas i ženskoga WC-a jedna je tanka pregrada i mogli smo da čujemo kako devojčice rade ono nešto i razgovaraju među sobom.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Pera je najstariji, pa onda dolazi Lenka, Pelagija i Katica, i mlađi sin Šamika. Devojčice kao tri ružina pupoljka, između petnaest i deset godina. Šamiki je sedam godina.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

U tu kuću bratovljevu sklonio je bio Vuk Isakovič ženu i dve svoje devojčice, koje su dovezli u kolima, punim zubuna, ćurdija, ćilimova, srme, bisernih igala i srebrnih dugmadi, kroz plač čitave

Za decu nije mnogo marila i nije želela često da ih vidi. Beše joj žao samo da su obe devojčice i da će i one, kad budu kao i ona, žene, toliko patiti.

Spazivši pod jednim razastrtim čaršavom svoje devojčice, ona je, pogledom u kom je bilo više gnušanja nego žalosti, okrenula glavu od one manje, sve krastave, i zadržala pogled

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

OD DEČAKA DO MLADIĆA 127 2. OD MLADIĆA DO ČOVEKA 129 3. OD DEVOJČICE DO DEVOJKE 130 4. OD DEVOJKE DO ŽENE 132 II DEO PREDSTAVA DETETA U JEZIKU I GOVORNIM TVOREVINAMA 134 REČI I

prelazak izvesne granice u razvoju koja razdvaja malo, nerazumno, „ludo“ dete od odraslog, pametnog deteta (dečaka, devojčice). Ovaj običaj u literaturi do sada nije dovoljno opisan i adekvatno objašnjen.

S obzirom da su ovi obredi i verovanja različiti za dečake i devojčice, biće izloženi zasebno, u dve izdvojene grupe. 1. OD DEČAKA DO MLADIĆA Da se dečak zamomčio, tj.

Ž. Petrović.¹³ 3. OD DEVOJČICE DO DEVOJKE Po mnogobrojnim spoljašnjim znacima, ponašanju i obrednim predmetima koje nose devojke se razlikuju od

stasala za udaju može se već na prvi pogled prepoznati po frizuri, koja je drukčija od one koju nose polno još nezrele devojčice. Tihomir R.

Prema svedočenju jednog stranog putopisca u šesnaestom veku, u okolini Pirota devojčice još nesazrele za udaju nosile su sasvim kratku, „do ušiju odrezanu kosu“.

Devojke za udaju poznaju se po tome što se lepše oblače i više ukrašavaju nego devojčice. One su se nekada raspoznavale i po tome što su nosile na glavi kapu ili fes.

“²⁰ Devojke i svojim ponašanjem pokazuju da nisu više devojčice. Kod banatskih Hera, čim devojčica počne da se hvata u kolo, računa se u „šiparice“.

Na Ivandan uveče devojke su se i obredno kupale. Ovaj ivandanski običaj kao obred prelaza od devojčice do „devojke za udaju“ analizirao je Ivan Kovačević.

— svojim oblikom jasno pokazuju da se odnose na nedoraslo, maleno žensko dete koje još pije stasalo do odrasle devojčice. (4) Odraslo dete (pubertet, 10—15 godina).

Dok su još devojčice, one su pod vlašću oca, a kada se udaju, one su pod vlašću „svog čoveka“, muža. U srpskoj patrijarhalnoj kulturi

s njegove desne strane brat, pa onda po starešinstvu ostali; podalje sedaju starija deca, i to prvo dečaci, pa onda devojčice.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Padajući kroz oblake prema Batajnici sa iskrpljenog krila »poteza 2«, devojčice su ponavljale u sebi: »Učiti, učiti i samo učiti!

Zveče pažljivo očišćeni pribori za jelo, bele se salvete na travi. S jedne strane polja devojčice s pletenicama — s druge strane dečaci odeveni u marinske uniforme, na kapama im se zlate slova JADRANSKE STRAŽE.

Ležali ste na terasama hotela ili rasejano gledali kroz stakla automobila u svet koji su osvajale neke druge devojčice. Kako je sve to brzo prošlo!

To je bila sumanuta mešavina »bosanove« i načina na koji devojčice okreću obruč oko bokova. Da se ne bi srušio, povukli smo ga naniže i uskoro on zaspa poput novorođenčeta.

– Hoću da legneš pokraj mene! – »Onda se Plava vila – čitao je ležeći pokraj devojčice — okrete Pinokiju , pa diže blistavi čarobni štapić i progovori...

« — a oko nje zuje devojčice na rolšuama i trešti muzika iz italijanskog luna-parka. Luj Armstrong: »The foggy day in London town«.

Lubenicu u junu? – U redu, možeš, samo pazi da ne padneš! — kaže svojoj kćerci, a misli: »Oh, šašava devojčice, ludačo jedna, gle, baš si se nacvrcala, postaćeš solo-drinker, bogami ćeš postati!

Sada osluškuje zujanje rolšua po asfaltu. »Baš vam je lepo, devojčice na koturaljkama! Lepo vam je dok tako kružite ne dodirujući grešnu zemlju, vi kotrljajuće kćeri asfalta što veslate

– Još jednu — kaže — može bez limuna! Kome je do limuna? – »Baš vam je lepo, devojčice«, misli, »automobili su za vas stado na parkingu; oni pokušavaju da vas zgaze, ali vi ste male gradske srne, zujite

« »Ali, vidite, drage devojčice«, misli sigurna dama, »doći će dan kada ćete morati da siđete sa svojih gumenih točkića!

Hej, šta je to s tobom, mala? NAJBOLjE GODINE Sa petnaest, lagao je devojčice da mu je sedamnaest. Neke su poverovale, neke nisu.

poslovi oko ručka uigrano raspoređuju; žene postavljaju sto, deca nose tanjire, jedan rođak čereči meso na panju, a devojčice posrću pod bokalima vina i vode.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Devojčica je bila uporna, tražila je pomoć za ranjenog ljubimca. Ljupke a uporne devojčice uspevaju, ponekad, da svoje roditelje povrate iz tuposti u koju ih baca gledanje televizije.

Njegove pesme ponavljaju deca po zabavištima, uče ih dečaci i devojčice školskog uzrasta, recituju ih odrasli svih ukusa i zanimanja.

sa omladinskom organizacijom, sproveo je pod navedenim naslovom međunarodni dečji konkurs; tema je navela mališane i devojčice iz Sovjetskog Saveza, Egipta, Istočne Nemačke, Rumunije, Mađarske, Čehoslovačke, Bugarske, Poljske, Italije i

U trenutku potpunog izbezumljenja pogled joj se slučajno zaustavlja na licu jedne devojčice u prvom redu: prepoznaje svoju najbolju drugaricu. Gledala me je svojim ljupkim , divnim osmehom, koji sam toliko volela.

PISMO OSNOVCIMA Dragi dečaci i devojčice, Pročitao sam hrpu vaših literarnih sastava, zapravo ono što su vaši nastavnici izabrali kao najbolje, i prosledili za

Radičević, Branko - PESME

“ Momci čili podvikuju: „Svirac svira, Ne da mira, A još više devojčice, Njine oči i nožice, Dede, brate, ijujuj! De poskoči, ne luduj, Ko bi jako momak bio Pa se ne bi pomamio!

(19. januara 1849) BEZIMENA A Moj brate dragi, mili, Al' me tište rane, Ranile me devojčice Gizdave, mlađane. Al' ću im se osvetiti, Ao, mili pobro, Dok se samo poprivatim Svoje snage dobro.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I odoše iz bašte u dvorište. Učas počeše dolaziti i ostale iz cela komšiluka. Žene, devojke, devojčice, deca, sve to dolažaše, tiskaše se oko bunara, biraše bolja, hladovitija mesta ispod velikog duda i kajsije, koji behu

Mati metnu ruku u ćupče, pa kad vide da u njemu nema više kita, šanu joj nešto, ona skoči, uze od devojčice ono ćupče i poče prskati vodom iz njega sve ostale. Jer koja bude tom vodom poprskana biće skoro udata.

njihovu glatku površinu, skupljam med što se nahvatao po njoj i slušam pesmu koja baš sad otegnuto i izdaleka dolazi: Devojčice, ružičice — ružo rumena! A što si mi nevesela — usta medena? — Što ne bereš? — čuh iza mene glas mek, drhtav i vreo.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

XXII 158 GLAVA XXIII 162 GLAVA XXIV 168 GLAVA XXV 173 GLAVA XXVI 178 Ani i Jeleni njihov ludi otac UFUR Volim te, devojčice, vrtirepu jedan, zunzaro, folirantkinjo jedna, dok ideš u svojoj jedinoj džipsi-suknji i žutoj majici bez rukava kao da

— svojoj ženi koja je baš kazala da je veče prekrasno, svi oni. Tebi govorim šašavice, kud zijaš! Dakle, drage moje devojčice, nije uopšte važno imate li četrnaest, sedamnaest, dvadeset ili pedeset šest godina!

Susretao sam ja i devojčice od sedamdeset i dve, i odmah se nekako videlo da su još klinke: mislim, videlo se to po načinu na koji su zirkale

Jer, drage moje naglo ostarele devojčice, niste vi krive što se život našalio s vama, pa vas jednog jutra probudio kao i obično u pola šest, kad ono — osam

Dakle, drage moje devojčice, ma koliko da vam je godina, pitaćete me svakako gde sam se sve susretao sa ovom malom brbljivom Anom?

Mislim da bi maloj Ani savršeno odgovarao naziv kojim su ovenčane neke beogradske devojčice što neprestano zuje po ulicama na relaciji Slavija—Kalemegdan: zovu ih naime, lujikama!

“ ili „Reci, a šta se dogodilo posle toga?“ Drage moje devojčice, čitava ta stvar podsećala je na one grandiozne završetke simfonijskih dela Petra Iljiča Čajkovskog; taman kad

— a vidite, to vreme je ipak stiglo — došla maca na vratanca, a cica u kolica, sada ste vi te koje gledaju druge devojčice kako pretrčavaju raskrsnicu kod Londona i kako srećno proraze kroz zabranjena svetla, potrčavaju kroz vaš život, dok

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Inače ću se osećati kao tuđin. Imam devojku prekoputa sebe i dva mladića. Devojčice spavaju po velikoj ženi kao po kakvoj kosoj postelji, ne smetajući njenim pokretima.

— Zahvaljujem vam mnogo što ste došli. Male će sada! — Treba ipak da legnete čim odemo. Devojčice ćemo potražiti usput. Doviđenja, Pipo! — Baš žurite!

Je l̓ ga žena negovala? — Ona samo za njega živi. — Pipo voli svoj dom? — Razume se! Samo dva koraka dalje sretamo devojčice. Gledaju me radoznalo. — Pozdravite gospodina. Čekali smo da vas vidi. — Kako se zoveš, plavojka? — Ivona.

— To joj je ovaj naš drug Pablo nadenuo takvo ime. On je bio kum. Neki koji su bili u mornarici, krštavaju tako devojčice. — Vidite da mu je i na barci napisano: Ivona. Toliko Pipo voli mezimicu. — Sjajne devojčice; crnooka i plava.

— Vidite da mu je i na barci napisano: Ivona. Toliko Pipo voli mezimicu. — Sjajne devojčice; crnooka i plava. — Savršene devojke. Idu već u školu. O, nemojte! — Zašto ne; za konfete. — Kako se kaže, Ivona?

— Nemojte ih mučiti. — Hvala, gospodine, — rekoše devojčice šapatom. — Sada ćete pravo kući a novac da pokažete mami. — O, pa mi nosimo ulje pravo kući, — odgovori starija

I to nije prvi put. Kad se setim dok su još bili mali! Pitajte Lonju šta bi sve ona učinila za svoje devojčice. — Pozdravite Pipa sutra. — Bili su se zabrinuli gde ste.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Čobanin se naslonio Na grančicu oraovu; Tud’ prolazi mlada moma, Da potkine tu grančicu; Progovara čobanine: “Devojčice, belo lice! Ko ti reza bornu suknju, u skutovi razboritu, U pojasu saboritu?

214. Devojčice ružičice, Ružo rumena! Što ti sa mnom ne besediš, Usta medena? — Ja bi s tobom besedila, Ne smem od majke.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

sam u Novi Sad i ostao samo zbog jedne lepe, mlade žene, sestre tada čuvenog muzičara, koja je, sa svoje dve male devojčice, isto tako, bila došla da letuje kod brata. Ona je bila žena jednog čuvenog, srbijanskog oficira.

Među njima je bio i čuveni komičar, Buca. Pomenuta mlada žena, sa svoje dve male devojčice, pokušala je onda da se vrati svojima, ali je granica, kod Zemuna, već bila zatvorena.

vađenje očiju; markiz de Sad seče perverzno ženu na pozornici (vidi se krv), a abnormalne dame drže u ormanu leš mrtve devojčice. Posle toga, sentimentalne scene. Sve to nije bez jedne beskrajne „ispečenosti“ u zanatu.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

I kao da nisu bile matore, neke gotovo već stare, već kao da su devojčice, tako su se od te svoje otkrivenosti i slobode bile razdragale.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Pa, i jesam, i nisam. A onaj narod okolo, putuju, pa svi nervozni, kasni voz. Počeli da viču lovi devojčice, matori napasnik, kurvar, dijabetičar, a onda i oni milicajci, pištaljke! Zamalo da me uapse!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Čim se smrklo, ponovo su ga one grudvice mržnje u očima vitke devojčice dovukle u kratku ulicu sa starim lipama i kućom sa šarenim prozorima.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Joj, joj! Dok bi dlanom o dlan udario, spade s devojčice grba, a zgrčena noga se ispravi. — »Pa, ja to sanjam? — Đavolak protrlja oči.

Jedino se još u kosi devojčice osećao njen miris, a zatim i on iščeze. TATAGINA DECA Na samom okrajku grada, tamo gde ulice prelaze u njive, pa u

Devojčica kriknu od čuda! Svuda, dokle je pogled dopirao, sedele su, ležale, skakale, smejale se i pevale malene devojčice u šarenim suknjama!

Na koga liči? Devojčica se pažljivo zagleda, nabra obrve, ali nije mogla da pogodi ko bi to mogao biti. — Takve devojčice nema u našoj ulici! — reče na kraju. — Pogledaj joj malo bolje nos i oči! — Joj!

Njegovu kulu naseljavali su poslovni ludi i računari. Druge devojčice i dečake viđao je tek kako kao senke promaknu iza prozora susednih ulica, a u dubini, na ulicama, kao šljunak u

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

“ Momci čili podvikuju; „Svirac svira, Ne da mira, A još više devojčice, Njine oči i nožice! Dede, brate, ijujuj, De poskoči, ne luduj! Ko bi jako momak bio, Pa se ne bi pomamio!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Vi ste vrlo ljubazni, poštovana gospođo!“ Četiri deteta, dve devojčice i dva muškarca, dojuriše u smehu i cičeći u naš hladnjak. Kad me opaziše, zastadoše zbunjeni i ućutaše. „Šta je, dačice?

„Ja sam im lepo rekao“ reče stariji muškarčić. Obe devojčice iskriviše usta, a mališan tek što ne briznu u plač. Stara majka se zbuni i rastuži, no ja joj dođoh u pomoć.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kao kod ushićene sedmogodišnje devojčice usta su joj bila malo otvorena. I dok su joj se devičanske grudi talasale u onom nemiru, ona je besvesno, zajedno s

U prvom trenutku ja sam samo gledao u onu dosta dobro očuvanu sliku devojčice, očiju, koje sam bio opisao, kao što bih gledao u svaku drugu.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Na izvor dolažahu počešće dečaci i devojčice, te napune sudove, umiju se, bace koji kamičak u vir, te poplaše sitne ribice, pa odu.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

S druge strane, dečaci i devojčice su mene ljubili u ruku, a ja sam ih ljubio u obraz i tapšao po licu. Moj dosta stariji nećak, bivši vojnik i knez sela,

S druge strane, dečaci i devojčice su mene ljubili u ruku, a ja sam ih ljubio u obraz i tapšao po licu. Moj dosta stariji nećak, bivši vojnik i knez sela,

samo kako je to teška optužba našeg sistema obrazovanja kada ne uspeva tolike inteligentne ljude i žene, dečake i devojčice da nauči jednom osnovnom Zakonu koji je Galilej otkrio pre mnogo godina! Elektricitet u pokretu poseduje moment.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

On im priča nevine i bogoljubne stvari iz seminarija, priča im o Prečistoj devici. Oni navlaš svraćaju govor na devojčice što nose ručkove težacima u polje, koje oni vrebaju i s njima se sastaju...

Krakov, Stanislav - KRILA

Poneko je od njih još sačuvao šlem na glavi, i devojčice su gledale u njima muškost i istoriju. Mršavi starac, Turčin, kome je generalski automobil odsekao nogu, skakutao je

kako je kmet sa hlebom i solju imao preplašene, veveričje oči, i kako su bile duge dojke u male, iz ruševina izvučene devojčice. Pomilovao je njena gola bedra... sada mu se osmeh razlio po žutome licu, i odjednom oseti odblesak tuđega osmejka...

Petrović, Rastko - AFRIKA

Vuije Mi kaže: „Moja je žena ciknula; i kad sam utrčao, video sam kako se zmija odvija od noge naše devojčice. Uzeo sam štap i ubio je. Posle mi je bilo žao što sam to učinio, jer nije ujela devojčicu!

Žene oblih okruglih ramena. Mnogo prolaznika sasvim golih sa malenom maramicom između nogu. Dečaci i devojčice imaju jedino crveni đerdan po tamnoj koži oko bedara. Lagano, u razgovoru, ulazimo u urođeničko selo.

Goluždravi, uzbuđeni, s divnim vlažnim očima, oni staju jedno iza drugog kako bi došli na red. Devojčice su tek vrlo malo stidljivije od dečaka.

Najzad evo pravih sveštenica Noi i Sati, na ramenima mladih fetišera. U tim godinama devojčice kod nas još igraju školice, ovde su one direktorke božanskoga i ljubavi.

Od trenutka očišćena pa do stupanja u Dede fetišku igru, devojčice–sveštenice ne smeju dodirnuti zemlju. Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih ia ramenima.

Ponašamo se sa njima kao sa običnom decom, i ovo ih unekoliko i raskravljuje i plaši. Bojevi imaju najveću pažnju za devojčice. Uplašeni i sujeverni, trče da im nađu asure za spavanje, što za sebe nikada ne bi učinili.

Uplašeni i sujeverni, trče da im nađu asure za spavanje, što za sebe nikada ne bi učinili. Zatim devojčice spavaju u dnu kolibe, napućene, sa dlanovima pod obrazima, prave, sastavljenih nožica, kao što spavaju svi urođenici.

Ništa tužnije no videti u ovom selu male devojčice ili dečake koji, još na izgled puni zdravlja, očajno se muče da savladaju sve jaču bolest.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

X Devojčice, nemilice mala, Što si moje srce okovala? Nije ono sirotanče krivo, Što sam tebe na mom krilu snivô, Željan bio, pa

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Sve bih rek’o da oblaci Divna čuda kriju, Da s’ u njima bele vile Sigraju i smiju. Čisto vidim devojčice Sa krioci mali Kako s’ tamo lepršaju U pesmi i šali.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

On rubinima i ne trguje — Bogat je strašno... ima fabriku U magazinu moje matere... Pa u njoj lije sve devojčice, Posle ih daje za krv!... Ha! ha! ha! KAP. ĐURAŠKO: O seni bedna! O sjaja bivšeg sliko nevešta!

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

1, 678) koja je pevana na sledeći način: žensko dete, legnuvši na travu (leđima), »učini se kao mrtvo«, a ostale devojčice stanu oko njega, i posipajući ga travom pevaju pesmu koja počinje stihom »Umre, umre Rajole«, a završava se pitanjem »Gdi

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Tu odmah u blizini je i Vampirski zub, gola oštra stena. Vampiri na nju dovlače devojčice što su tek napupile. Izvlače ih iz toplih postelja, omamljene i usnule, pa im šapuću reči pune milošte i ljubavnih

Vidim jasno i razgovetno kako se lice devojčice, ona nevina njuškica sa koje još kaplje mleko, pretapa u Jelenino. Kako bezazlene okice dobijaju onu sanjalačku senku,

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

predviđa formiranje škola za dečake, „Ustroenie devojačkih učilišta“ dve godine kasnije omogućava formiranje škola za devojčice, dok se mešovite škole otvaraju 1872. godine. Obavezno školovanje uvodi 1882.

Stanković, Borisav - TAŠANA

nad ostalom poslugom I II III } sluškinja Tašanina Hadžije, bratstvenici, čočeci, lautari, Turci, narod Dečaci i devojčice, sluge i sluškinje dešava se u Vranju 1850—80.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Za tren oka je sve bilo jasno, i sve bilo tu. Tri čoveka pod maskama, dvojica sa sekirama u ruci. Strahovit krik devojčice, koja se zanesvestila. Jedan od napadača je još udari i obori. Drugi dočepa Nolu za obe ruke.

Dok je otključavala i vadila novac, iz druge sobe se opet začu krik devojčice, užasan, onda zbrka šumova od pokreta bezglasnih ljudi, i naposletku sve preseče težak mir.

Petnaest, šesnaest godina, to je doba gde se mešaju lirske pesme, pozorište, rvanje, cirkus, devojčice, čokolada, alva, fini džepni nožić, lepa kravata.

Vršnjaci bi ga često dočekivali s paprenom ironijom, ali su i oni pri tom gutali pilulu. Devojčice su Pavla volele, ipak ne suviše, i to je blažilo međudrugarsku situaciju. Profesori su vrlo cenili Pavla.

A posle je Branko Kalenić mnogo zavoleo Tisu. Išao je s dečacima da vreba somčiće u mulju. Vodio je devojčice da gledaju Tisin vodeni cvet. Kao šestoškolac, ulazio je u privezane čamce, i ljuljao se i pevao.

Kratkovid, počeo bi da žmirka čim nešto hoće bolje da vidi. Devojčice su po tom žmirkanju znale koliko je sati. Branka nije baš bilo lako očarati. Drugovi su ga zadirkivali.

U šestom razredu se bio zaljubio, i bezmalo da u dramu uleti zbog šiparičkih gluposti devojčice. U sedmom razredu je imao sukob s profesorom matematičarem kojega je obožavao, i odjedared je zajecao, usred razreda,

Ima jedan zanimljiv rukavac Tisin, kuda su ranije mnogo išli Branko i Pavle, i mnogo vodili i devojčice, da ih plaše ponorom. Ponor je bio vrlo bezazlen, ali oko njega je stojao zanimljiv svet bilja i životinja.

Vriskala je histerično: — Nemojte me ubijati! — Ama ne možeš, dete, ići u školu kao Josif, jer se devojčice ne primaju u tu školu. — Onda me pustite da učim neki zanat.

Otac Sokin se i sam trudio oko deteta, a molio je i domaćeg lekara — ne Ravnoselca — da se trudi oko starmale i plahe devojčice. A već da će „popa doći da potseče jezik”, bila je koliko stara toliko uzaludna pretnja.

Gospa-Jelka je imala takta, i ostajala pri oprobanom metodu ophođenja: izlaziti na susret sitnim i ostvarljivim željama devojčice; deliti s kućnim lekarem stalnu brigu oko deteta, tim pre što je lekar obećavao da će sve to sa uzrevanjem devojčice, s

devojčice; deliti s kućnim lekarem stalnu brigu oko deteta, tim pre što je lekar obećavao da će sve to sa uzrevanjem devojčice, s novim interesima, nestati samo od sebe; najzad, injorivati stav Sokin u glavnom problemu. Nije bilo lako gospa-Jelki.

Petrović, Rastko - PESME

li ičeg lepšeg od tresišta pokrivenog biljem, I ptica koje se nad njim dovikuju; Ima li ičeg veselijeg od premlade devojčice Što trči uskom stazicom? Evo je skače čas na jednu nogu, čas na dve, Toliko je vesela.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— uzdahnu mališan. — Počistio bih sve ulice, sve trgove, sva igrališta i parkove. Bake bi imale gde da izađu u šetnju, devojčice gde da preskaču konopac, a dečaci gde da jure za loptom...

Samo budale misle da su oblaci magla koja se vuče po nebu, a ne začarani konjanici i devojčice srebrnih kosa. Samo gluvi ne čuju kako razgovara cvet s cvetom! A koliko tek sunčana zraka putuje!

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Bolan što sam živ. Od kako sam na svet progledaja, od t’g sam još bolan. (Seda. Gleda u Koštanu, čočeke, devojčice. Izvaljuje se, da ih bolje vidi): Eh, deca, deca slatka! Pojte! Puštite glas. Ali čist glas!

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

na vanredno lepom mestu, imao hladnu, studenu vodu, u blizini pevali slavuji, a tuda često prolazile na rad bosonoge devojčice s motikom na ramenu, te je to Mana utoliko češće vuklo u polje i zelenilo, i pravilo mu — kraj onih prirodnih lepota —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti