Upotreba reči dečjeg u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Tek na nekom vidiš vranu ili parče repa od dečjeg zmaja, koji je bog te pita s koje strane pao i zalleo se u granje sa kojega je lišće davno otpalo, a rep ost’o tu da

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Bilo mu je teško kad je ulazio u kuću Trifunovu, u kojoj sad nije bilo dečjeg smeha, a koja mu se cela učini prazna. Pošao je bio pognute glave, do kućerka Trifunovog sluge, Ananija.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

ali još nigde u literaturi oni nisu određeni kao sistem, kao posebna klasa tabua koji važe samo do isteka prve godine dečjeg života.

³³ Tradicijske dečje igre su bitan deo dečjeg folklora u kojem su deca aktivni učesnici i graditelji narodne kulture.³⁴ I ovaj deo našeg narodnog blaga, dečje

Dok etnografski podaci i leksičko-psihološka analiza pokazuju jednu čvrstu, dobro uobličenu periodizaciju dečjeg razvoja (jasno izdvojene i vremenski fiksirane uzrasne kategorije kao što su: „novorođenče“, „beba“, „dete“, „dečak“,

NARODNI I NAUČNI MODELI RAZVOJA DETETA Budući da je narodno shvatanje dečjeg razvoja daleko od razrađene teorije (ono je blisko gruboj skici ili predstavi deteta i njegovog odrastanja),

)¹⁵ i dečjeg razvoja („model organske svetiljke“, „model mehaničkog ogledala“ itd.)¹⁶ koja su uslovljena teorijskim opredeljenjem i

Ovakvo shvatanje prirode deteta može se, kao što je to već pokazano, naći i u opisanim narodnim modelima deteta. Put dečjeg psiho-seksualnog razvoja jeste neizvestan, ispunjen unutrašnjim sukobima, krizama, opasnostima preterane fiksacije i

u socijalizaciji dece pridaje porodici, odnosno roditeljima, što je u skladu sa narodnim svakodnevnim shvatanjem procesa dečjeg odrastanja. (2) Bihejvioristički model (Skiner, Bandura).

detinjstva (4 tvrdnje), kao i značaj roditelja za razvoj i oblikovanje ličnosti deteta (3 tvrdnje) i shvatanje periodizacije dečjeg razvoja (6 tvrdnji).

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

(O književnoj vrednosti dečjeg pisanja ne može se ozbiljno govoriti; od svih vunderkinda nije ostala ni stranica koja bi se mogla meriti sa jednom

korisnije će biti ako neki dvanaestogodišnjak čita Odiseju ili Rat i mir nego detinjaste pesmice specijalizovanog dečjeg pisca koje mu škola, društvo, loši pedagozi, neobrazovani roditelji i trgovci, udruženim snagama, nameću.

Društvena merila i navike u vrednovanju tu su vrlo vidljivi. Ali time se, ipak, ne postiže ravnopravnost između dečjeg i ozbiljnog toka, to jest usmerenja u umetnosti.

Merila U susretu sa svakom novom dečjom knjigom valjalo bi, najpre, utvrditi postojanje specifičnog dara dečjeg pisca, koji se odlikuje izuzetnom pročišćenošću izraza, i zaokruženim, svedenim viđenjem sveta, koje nije zatrovano

Ima postupaka koje deca ne mogu da prihvate — a to su baš oni postupci koji su nesaglasni sa osnovnom zamisli izvornog dečjeg pisca.

Mehaničko pojednostavljivanje neizbežno vodi osiromašenju, uprošćavanju, zaglupljivanju i ačenju. U viziji pravog dečjeg pisca, kao u kapi rose, ogleda se svojevrsna celovitost sveta.

Nesrećni susret dečjeg pesnika Zmaja i kritičara Nedića ponovio se kasnije bezbroj puta, s tom razlikom što su Zmajevi i Nedićevi potomci

Svojevrsnost postupka dečjeg pesnika je u tome što on odustaje od puteva na kojima bi se izgubio, a pažljivo čuva i u priprosto ruho zaodeva ono što

izvorni doživljaj prirode, ljubav prema životinjama —jeste ono zbog čega volimo ovog vrsnog liričara, osećajući ga i kao dečjeg pesnika. Pesme o keruši i kravi zapravo su dečje pesme; u Rusiji one se već objavljuju u dečjim knjigama.

Doduše, i sami nadrealisti su svojatali jednog velikog dečjeg pisca, Luisa Kerola, kao svog prethodnika: uticanje, dakle, nije teklo jednim smerom.

Darovita deca, ona koja pokazuju neke znake književnog umeća, ne pišu dečje pesme. Ocenjivati dečjeg pesnika prema tome koliko je uspeo u nastojanju da uđe u „dečji svet“, da prodre u „dečju psihu“ , znači ne shvatiti

„Dečja psiha“ samo je poseban slučaj dečjeg uopšte. Prodori u dečju psihu ne moraju da oduševe najmlađe čitaoce onako kako ushićuju odrasle .

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

pesnikom u evropskom smislu reči, ali on se još manje daje svesti na sposobnog stihotvorca, veštog satiričara i dobrog dečjeg pesnika, kao što su hteli da učine njegovi protivnici, koji mu nisu praštali njegove slobodnjačke ideje i borbe.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

); iz dečjeg govora (šarena laža, priča o crvenom vrapcu itd.); iz pisane književnosti (Kir-Janja, Ivkova slava itd.); iz hazardnih

koje se kao kakve formule kazuju ili penušavo skandiraju odojčetu, obično uz pokazivanje ili pokretanje kakvog dela dečjeg tela, ili i uz kakvu radnju, uvek sa zabavljačkim ili vaspitnim smerom.

Takve pojave naročito nalazimo kod govornih igara ne samo odraslih, nego i kod dece, i to kako kod dečjeg narodnog, tako i kod đačkog govora.

Dečje igre svih vrsta — kao sastavni deo dečjeg života i pripreme za onaj realni, pozniji — u stvari su psihofizička edukativna gimnastika, pomoću koje dete otpočinje

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

To je, razume se, jedna vrsta varljivog viđenja. Naravno da je naivna, da nam iz dečjeg sveta dolazi igra čulnim obmanama, koju je inače Rastko Petrović rado uvodio u prozu kao i u poeziju, ali i u eseje,

lingvist, Lav Jakubinski, blizak formalizmu i futurizmu, poreklo poezije izveo iz čistog infantilnog jezgra – iz dečjeg tepanja.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

”100 Razume se, ne samo što slika ljudi koji celu bogovetnu noć nemo sede potiče iz dubokog, iz dečjeg sećanja (nemi su ljudi jedna od tipičnih stilizacija dečjeg sećanja), nego otuda potiče i strah da će se kuća izgubiti,

ljudi koji celu bogovetnu noć nemo sede potiče iz dubokog, iz dečjeg sećanja (nemi su ljudi jedna od tipičnih stilizacija dečjeg sećanja), nego otuda potiče i strah da će se kuća izgubiti, nekome „prodati”.

mraka i unutra, u sobi, osvetljenog prostora, sa raskomoćenim, međusobno bliskim ljudima, svakako dolazi iz ranog dečjeg doživljaja.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

priča i pesama, uopšte poučnih tekstova za decu sastavljeni od prevoda (Mojsej Ignjatović izdaje Biblioteku obrazovanja dečjeg u pripovedkama, basnama, pozorišnim igrama radi produbljivanja dobrodetelji i otvraćanja od poroka...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Uvek primaknute jedna uz drugu u istoj klupi, izgledale su kao lecederske lutke od neprekinutog testa. Dečjeg života je malo bilo u toj deci.

je dana došao Mija u školu, pa i u četvrti razred, bez manšeta; čist i uljudan nekako kao pitomac iz sirotinjskog dečjeg zavoda. Lepo je izgledao: uredan, pametan, miran. Deca se odmah okupila oko njega.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti