Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Duševni umor beše toliko jak da on nije mogao više ni pojmiti svoga položaja. Kad Marinko izide, Kruška se diže sa divana, priđe Lazaru pa mu pogleda u oči i reče blago: — Nemoj se plašiti... Ne boj se!... Lazar zakoluta očima.
” I to ga toliko naljuti da skoči kao oparen sa divana i stade tumarati po odaji... Gnev prekipeo. On je smišljao muke kojima bi mučio te gnusne ljude.
Kao što rekoh, bio je to miran domaćin; nikad se on ni s kim nije parbio niti pred sud izlazio. Kruška se podiže sa divana, pa priđe Milošu i osmehivaše se na nj. — Dobro mi došao! — reče. — Bolje tebe našao!
Onda izgubi svest i surva se s divana... Kruška mu pritrča. Prihvati ga da ga digne. Čuo je kako mu naglo srce bije...
Dreknu što ga glava donosi, pa se sruši s divana. Njegova dreka uzbuni sve u kući. Dotrčaše kao bez duše, a on je ležao kao uzet, nijednim udom nije mogao maći...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
o zimi, Sad se, rekoh, vije cv'jeća baši Dimi, Koj' u teploj Greciji šilje dim duvana Muhamedu na nebo s đaurska divana, Ružeći veja imena negda slavnih Grekov, Mračeći ih slavu bivših zlatnih vjekov V kojih sja slavjaše junak za
Bojić, Milutin - PESME
'' I sruši se David, car države svete, I grizući svilu šarenog divana Jecao je plačem razgnevljene sete. S polja šumi pesma sa palmovih grana.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Gos-Toši nije bilo dobro, prilegao je i uvukao glavu u ćošak divana. Julica se zabavljala s dvema mladim mačkama i sa svojom dugom zlatnocrvenom viticom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Tebe care na divan zaziva, da ti ideš caru na divana“. Rasrdi se Kraljeviću Marko, pa dovati onu kulu s vinom, pa udara careva čauša: pršte kupa a pršte i glava, i proli se
Ode Marko caru na divana, sede caru do desna kolena; samur-kalpak na oči namiče, a buzdovan uza se privlači, britku sablju na krilo namiče.