Upotreba reči divotno u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

Oh sagni se u milosti, Okom suzni pa im prosti! Mrak oko nji, mrak i tmina, Mrak po dola, po visina, A i nebo to divotno Danaske je posirotno, Nema mesec da zasine, Da putnika želja mine — A zvezdice one krasne Nisu danas kô pre jasne,

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

U šumi ovoj, u čarobnoj, imade čuda neviđen broj. Odasvud tajne vrebaju oči, za bukvom starom divotno lice; tu neznan čovjek smije da kroči uz pomoć kape nevidljivice.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I meni zora k'o da jednom svanu; Po mrkloj noći gde severac reže Oslavi jutro divotno i sveže, I jasno sunce prvi put mi granu.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Sećam se danas svoje nesreće. GLAVAŠ: Onda si sobom dete vodila, Divotno dete kose garave. Siroto, sluša, blene, ne znajuć’ Šta biva danas s majkom njegovom, A ti ga tešiš lepim načinom:

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Pljusak se stropoštao na zidove, pregrejani kamen je zacvrčao. Bilo je divotno gledati tu žestoku nepogodu što se ustremila okolo kao obezglavljeni zmaj. Ljudi su se radovali kao deca.

Petrović, Rastko - PESME

O proleće divotno, sve sa tebe poludi! Da l' veruješ, draga moja, da je strašno umreti, I da li ću tako lako sreću podneti?

O proleće divotno, sve sa tebe poludi! Da l' veruješ, draga moja, da ću smeti umreti? Svu jesen mi u oči lišće padalo, K'o po šancu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti