Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A, Jureta, Jureta, ti si dida Jureta, bolan, onaj što je pokrâ sve Zvrljevo i sva sela naokolo, šta je trunuja u tavanici pet godina...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
mu dosadilo i tući i ići, kad jedared došô on u niku čudnu šumu, a u toj još čudnija kolibica i prid njom još čudniji dida.
Prid didom zemljana zdila puna vruće krvi, pa to dida pije i zatim nike mijurove pušta u vitar, s kojim se razlete na sve strane.
Došô ovaj do dide, pa njeg fickac vilištanom, i kako on njeg maznio, a dida skoči, pa: „Aha, jesi l̓ ti pravda?“ oma ovaj na didu. — A zašto da nisam? — dida će opet njemu.
“ oma ovaj na didu. — A zašto da nisam? — dida će opet njemu. — Ne vidiš ti ko sam ja? — još dida zapita. — Pa ko si? — Ja sam taj što živote daje!
“ oma ovaj na didu. — A zašto da nisam? — dida će opet njemu. — Ne vidiš ti ko sam ja? — još dida zapita. — Pa ko si? — Ja sam taj što živote daje! — izbekari se dida.
— Ne vidiš ti ko sam ja? — još dida zapita. — Pa ko si? — Ja sam taj što živote daje! — izbekari se dida. — Vidiš te mijurove što lete, to su životi, i ja to svakom dajem, bez razlike.
Ne gledam ni kome ni zašto, već samo dajem, pa to nije pravda? Dida misli da će ovaj oma potvrditi, al̓ ti se i onaj izbekari: — Bome, dida, pametnije bi uradio da nisi jauknio.
Dida misli da će ovaj oma potvrditi, al̓ ti se i onaj izbekari: — Bome, dida, pametnije bi uradio da nisi jauknio. Meni je babo kazô da će pod vilištanom pravda zajaukati, a ono nepravda.
Meni je babo kazô da će pod vilištanom pravda zajaukati, a ono nepravda. Dobro bi bilo, dida, kad bi ti mijurove oni što se za život muče raskidô, onda bi možda ti bio onaj koga tražim. — A zašto?
nedraga, prošô je i kuse i ruse dok nije stigô na jednu veliku planinu, a na toj planini jedan veliki kosati, bradati dida, a tom didi i kosa i brada puna svitli kapljica. No, ovog će baš odvalit, pa on didi i ni „pomoz̓ bog!
No, ovog će baš odvalit, pa on didi i ni „pomoz̓ bog!“ ni „kako zdravlje?“ već udari po didi. Dida opet nit̓ ćuti nit̓ jauče, već stenje. — Jesi ti pravda? — na didu će ovaj, a dida opet njemu: — Borme, čitava nisam.
“ već udari po didi. Dida opet nit̓ ćuti nit̓ jauče, već stenje. — Jesi ti pravda? — na didu će ovaj, a dida opet njemu: — Borme, čitava nisam. — Pa zašto onda stenješ? — Zato što u meni ima malo nepravde.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
No svetinje druge ovde bijahu sobrane: Što sam pjev'o o ljubovi, o zanatu Dida, Tu je išlo što je tajno, da mu nije vida.
— Boga slavenskog Dida objasnio je G. Trlajić (u komentaru svoje pesme Plač, Letopis Matice srpske 1830, č. 21, str.