Upotreba reči dimije u književnim delima


Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Posle četiri meseca u ovoj pustinji, učinile nam se kao sultanije! A on u njih ko u roj muva! Ostavile su, vala, dimije po trnjacima! HUSO: Danas otero, sutra će po njih sam da šalje seize, da zove na kafu i ratluk. Znam ja Hasanagu.

HUSO: Da ne veruješ rođenim ušima! Pa taj je čuo i kad u sedmoj sobi zašušte dimije! Za to je uvek imao dobar sluh! Sedi u Gacku, a čuje đerdan u Trebinju!

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

kapa od samura, Na međedu zelena dolama, Na pijevcu kovčali čakšire, Na lisici lijepa đerdana, A na zecu svilene dimije.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

delta — d (grčko slovo) derviš — muslimanski monah derznovenije — smelost, drskost divjačestvo — divljaštvo dimije — široke pantalone dišputati se — prepirati se, razgovarati dobrodetel — vrlina, krepost dobrohotan — dobar

Šantić, Aleksa - PESME

Jer, da samo vidiš, u lijepe Mare, Kakve li su, puste, dimije od hare! Kakva li je na njoj talasija tkâna, Što joj njedra krije sa dva đula râna!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti