Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Šta se dereš tu kao magarac? — upita ga on oštro. Turčin brzo dođe sebi i poče uzmicati. — Ovamo, da dijelimo majdan!... — reče, a usne mu zaigravaju. Stanko pruži pušku na nj. — Stoj!... Da se nisi maknuo!...
Matavulj, Simo - USKOK
Ko nam na vjeru dolazi, oni čas naš je! Koga nevolja prićera u ove litice, s njim, vaistinu, dijelimo koru hljeba i čuvamo mu glavu koliko i svoju! Kad te dobra sreća na mene namjerila, moj si gost.
Živimo i ginemo jedan za drugoga, dijelimo dobro i zlo, pa se svakome čini da ima devet života, a ne jedan! — Dakle, ti zbilja misliš da bi to moglo biti, to, da
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Nijesmo li braća i bez toga, u bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo. Kosa mlada na groblje junačko siplje li se bulah kâ Srpkinjah? SERDAR VUKOTA O prokleta zemljo, propala se!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
navlaštito nas je satvorio da pravilo biću sačinimo i gordosti metnemo granicu, da s gordijem vlacem nebesnijem dijelimo vladu i mogućstvo, da imamo svi jednaka prava.
zajmi i nas strašnijem kricima iz nebesnog blaženog žilišta tragom našeg zloga prevlasnika, zlu pobjedu da s njim dijelimo. Sveto slovo premilosna oca nas s granice vječne pogibije svemogućom voljom zaustavi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pošto se osvijesti i malo povrati, reći će opet sluga: — Drži, gospodaru, ja nikako drukčije ne pristajem nego da je dijelimo, — pa opet raspreže nožem. — Nemoj, zaboga! Eto ti sve trgovine, samo meni ostavi djevojku.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli njemu Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče, da junački majdan dijelimo!“ Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine! Nemam o što sablje poganiti, kad na tebe ni haljina nema“.
Kad to začu Kraljeviću Marko, on im onda drugu progovara: „Čujete li, do dva pobratima! A vi hod'te da ih dijelimo: il' volite na sama Bogdana, il' njegovih dvanaest vojvoda?“ Veli njemu i Miloš i Relja: „Mi volimo na sama Bogdana“.
od svijeh gradova i harače od sedam godina; ako li mi to poslati nećeš, a ti hajde u polje Kosovo — da sabljama zemlju dijelimo“. Kad Lazaru sitna knjiga dođe, knjigu gleda, grozne suze roni...
Al' govori bolani Dojčine: „Iziđ', kurvo, crni Arapine! Iziđi mi na mejdan junački, da junački mejdan dijelimo, a lasno je liti rujno vino i ljubiti solunske đevojke“.
Lasno j’ s đecom mejdan dijeliti, no pričekaj deli-Radivoja, da junački mejdan dijelimo! Reče njemu Grčiću Manojlo: „Bliže k mene, čiča Radivoje! Bliže k mene, da se udarimo!