Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— E, druže, treba i za njega da ostane, vidiš kako se užirio — dobacuje zadnji. — A što si ukrutio ruke, pruži bliže da ne prosipam. — E, baš i to ti teško!
— A bre, što ih potepaste? — dobacuje jedan. — Mogasmo da ih bacimo na komšiju. — Ih, ala bi se potucale naše i nine vaške!
— Ovo neko kao da ranžira kadril — veli poručnik Luka. — Biće tebi kadril, ako se na putu počukamo — dobacuje u šali potporučnik Vojin. — Vala, kakav si baksuz, može i to da nam se desi. — Ja baksuz!...
— E, šta ćeš — veli jetko potporučnik Vojin — dao ti Bog da si u pozadini, pa bolje vidiš. — Tako, tako ti njemu! — dobacuje kapetan Velja, komandir Vojinov. — Onda se okrete Luki. — A, ded mu sada odgovori.
— Jest, bato, ali da te lupim petodinarkom, ti bi se preturio. A-ha!... Kipislcauf! — dobacuje Luka, upotrebljavajući ovu uzrečicu kao sigurnu potvrdu.
— odobrava Vojin. — Hvala bogu, da se i vas dvojica u nečemu složite! — dobacuje kapetan Velja. — Eh, zort ih je složio. Znaju oni da će sutra mečka i pred njihovom kućom da zaigra!
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Engleske novine kukaju što naš barut dobacuje dalje no njihov“. „Takvom hemičaru, kao što je gospodin Lavoazije, nije bilo teško da i na tom polju dobaci dalje no
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Samo student sedi nepomično, gleda me podsmevački i dobacuje mi svaki čas, klimajući obešenjački glavom: „Servus, bato, gotov si.“ Krajnja neučtivost, jer se nismo lično upoznali.
se da ga poslednji put vidimo kako se usiljava da se ne sruši i slušamo kako mu četni narednik glasom, koji drhti, dobacuje: do viđenja gospodine, potporučniče.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Uveravam te, dobićeš temperaturu kao da si sedeo na roštilju. — Ne pali to svakome — dobacuje potporučnik Pera „Đevrek“. — Ja te poslušah jednoga dana, pa je iz mene sukljao „dampf“ kao da sam fabrična sirena...
— Kako?... Zar nisi video gospodina kapetana, pre nekoliko večeri? — veli Pera. — Naravno! — dobacuje ozbiljno kapetan „Fikus“. — „Sami sebe i drug druga“...
— Bravo, bravo! — vičemo, pa čak i oni okolni pljeskaju. — Ako za ovo dozna upravnik bolnice — dobacuje mu „Kica“ — ništa ti neće pomoći ono tvoje: „Šprican sam šezdeset i četiri puta.“ Ode ti sutra u komandu.
Neki magarac, vezan za drvo, poče da njače. Brana pritrča i podmetnu mu kosku pod njušku. — Ala ga razumeš! — dobacuje „Fikus“. Ljubisav „Husar“ zaleteo se da preskoči magarca, ali ovaj poče da se rita.
„Žnaš“ ti... da je bolji zakon i-inercije mira, nego onaj... kretanja. — Zna z-nanje... kad treba da padne — dobacuje Milan „Kica“. — Gde su? — viknu neko. Okretosmo se u pravcu varoši...
— veli bunovno Pera „Đevrek“ i protegli se. „Fikus“ prekrstio noge na krevetu, pali cigaretu i veselo dobacuje. — Braćo, dalje od žice ne možemo. — Na svoje smo pare uvek — dodaje Sima „Jarebica“.
— A vi onako... bez poziva? — smeje se veterinar Sveta. — U bob smo gledali, doktore. Kao u svoju kuću! — dobacuje Kosta. — Zna se... „Ova je kuća bogata“. Zdravo doktore! — pozdravlja se kapetan Bora.
— Ah, dobro me podsetiste. Vidim ja da me muči neka iznutrica. Izišli su obojica. — Pazite na stepenice! — dobacuje Radoslav, pa se obrati veterinaru: — Ćuti, bogati, neka idu! Za vino ne govori. — Taman posla!
A kad ga uzmeš, da ga zatvoriš. Ako li ga samo još koji put drugome daš, razbiću ti nos. — Kipislcauf! — dobacuje zlurado Vojin. Luka se pravi da ga ne čuje, ali još oštrije naređuje Isajlu.
— Mene guvernante nisu vaspitavale kao nekoje. — Šta ćeš!... Ima ih koje zmije nisu ujedale, pa i ne znaju — dobacuje jetko Vojin, koji je već dva puta bio ranjen. Umesto odgovora Vojinu, Luka pozva svoga posilnoga. — Skuvaj mi kavu.
Najzad, dobro... smrt... I ovde se gine... — Na mrtvu smrt! — dobacuje Luka. — E, to si dobro kazao. Ali tamo očekuješ smrt, osećaš je, i najstrašniji su oni časovi užasa kad si svestan da
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
”, dobacuje on — nije mnogo umesno: čovek XVIII veka, pravio je Kant pokašto i stihove, a bilo bi čudno da nije. Rajkovićeva zlurad
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
— Bilo je i zbog tih stihova ste i naredili da se okreče ona odeljenja. — Dabome. — dobacuje katiheta — a ne zbog Rose udovice.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— E nije nego!... Dosad si se verao po gudurama, a sada ti je malo Pirot. Kaži hvala i na tome — dobacuje kapetan Vela. — Ama, ljudi — uskliknu veselo Sredoje, kao da je tek sada shvatio — ama, je li moguće da je mir
— veli ogorčeno potpu kovnik Petar. — Ama to je blago rečeno... To je „šinteraj“, gospodine potpukovniče! — dobacuje potporučnik Živadin. Za njih ne bi trebalo da važe ratni zako— ni.
Potporučnik Toplica zacenuo se od smeha na Živadinovo znanje francuskog jezika. — Ala se „ritaš“ francuski! — dobacuje mu Toplica. — Excuѕez — poče Dragiša. — Comment vouѕ appelez vouѕ?
— S’іl vouѕ plaіt? — klanja se Živadin pred Hili. Dragiša uhvati drugu ruku Engleskinje. — Drž’ desno! — dobacuje Toplica. Ali u igri Engleskinja ide na jednu stranu, a Živadin na drugu.
— Malo nam je žeravice spolja, nego još i vi dođoste da potpaljujete vatru iznutra! — dobacuje Vojin. Oni koji se vraćaju iz Soluna govore da pristižu topovi i konji za našu artiljeriju.
Ja je odmah zagrlih. Ona otkopča jedno dugme na svojoj haljini... — Taj tvoj konj, Dragiša, nešto mnogo kaska — dobacuje Luka. — Uzbuđuje se, kad sluša ovakve priče. Kosta nastavi: — Smrče mi se pred očima.
Pastila mu se rastvorila u ustima, on oseća gorčinu i sav se narogušio. — Ki pokiso pacov! — dobacuje mu neko od vojnika. Potpukovnik Petar posmatra i priđe. — Nemoj ga terati na silu — veli Luki.
A nakude kemo, ne znajeme!... — odgovaraju plačnim glasom. — A, ete, nećeš valjda da ti još i „kvartilj“ nađem! — dobacuje jedan od pešaka, koji treba da ih sprovedu do prvog sela. Navikli su vojnici na takve zbegove.
Tu su takozvane Čeganjske planine... — Jaoj, zapamtio sam ih dobro — dobacuje sa susednog kreveta potporučnik Vlajko. — Htedosmo tu da pomremo od žeđi.
— A meni iz četničkog odreda nogu — dobacuje Svetislav. — Trebalo je nekome onda da kaže kako je zauzeo Kajmakčalan. Ukazi...