Upotreba reči dobrodušna u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Oba duhovnika bjehu pod kamilavkama. Arhimandrit, naočit starac, dobrodušna lica, jedini pušaše iz dugačka čibuka. Onaj drugi, otac Josif, mlad čovjek, jak, kratke, crne bradice, lica neobično

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

I to je ono što se dopadalo u njegovim putopisima: laka filozofija života, dobrodušna i vedra šala, ljubav prema ljudima, prema slobodi i pravdi.

Milićević, Vuk - Bespuće

Nije bilo u tome danu ničega zlog, ničega rđavog, nije u njemu bilo nikakve srdžbe ni zlobe, ali nije to bila ona dobrodušna, bujna i gusta kiša koja se slijevala s uživanjem i klikom, u punim zvucima, poslije sušnih, izgorjelih dana, u njedra

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Tek sad su mi se odsjekle noge od onoga straha od maloprije. — Daj ruku, ja ću te povesti — protepa dobrodušna Lunja. Mačak frknu kao pravi mačor: — Zar mene žensko da vodi! Neću, pa makar išao na glavi.

Bio je to zdrav okrugao djevojčurak, plave kose i modrih očiju, nasmijana i dobrodušna. Čitala je babama iz kalendara kad je koji praznik, branila prolaznike od pasa, pomagala čobanima da savladaju

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti