Upotreba reči draga u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Velikoj duši i od samoga neprijatelja istina je draga, a slabi um ni od prijatelja neće da je primi. Nek' prestanemo sami sebe varati, pak neće smeti ni drugi, ili ako se

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

ni vetrovi srušili, počne sam od sebe venuti, i granu po granu gubiti, i sve bliže svom se kraju kloniti, tako, draga deco moja, i ja, kog su neprijateljske puške i sablje srećno promašile, koga su smrtne bolesti obilazile — osećam sada,

O svemu tome ja bi’ vam usmeno pripovedao, draga deco moja, ali vi ste mali i ne možete upamtiti, a ja sam star: lako mogu umreti.

Dučić, Jovan - PESME

Tih se čuje žamor: To na obalama mre ponoćna plima. A moja je draga tužna svako veče I kada zaplaču noćne kamelije, Zaplače i ona; suza što poteče, Niko ne zna šta je, ni šta ona

DUŠA I NOĆ DUŠA Zašto plačeš, draga, svu noć i dan ceo: Izgubljena sreća još je uvek sreća! I taj jad u duši što te na nju seća, To je jedan njezin

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Bog s tobom, šta govoriš koješta? Neka je samo tebi draga i neka je čestita. — Tako mi boga! Ona se inače nikad nije klela bogom, a i mene je psovala što sam bio uobičajio uz

Smejala je se. — Ne, vi ne znate da igrate. Morate kod mene učiti. — Svaka lekcija od vas biće mi draga — ja udaram glasom na „vas”. — Dobro. Onda je prvo: nemojte da laskate. — Hoćete, tj.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— veli gđa Persa, a usne joj sve pobelele i suve, a glas drhće — al’ tek baš niste morali vi to da radite, draga gospoja-Sido! — The, šta ću, kad nisam napred znala šta me čeka!...

— Pa, kad budnem vaših godina, draga hebame, onda valjda neću biti tako lakomislena, nego praktiš k’o vi... — A, izvin’te! — prekide je Cvečkenmajerka.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

žut kovert. Otvorim ono pismo, a slova samo igraju, trepere po onoj artiji. Veli: „Draga moja Nato, ja bez Dušana ne mogu, i mi smo se zdogovorili da živimo u Beogradu. Tamo je velika varoš i niko nas ne zna.

Proći će, jel'da proći će, ovi mučni dani i sve će dobro biti. — O ja se bojim, draga, da će ikad proći... Ali te molim govori mi još, govori dugo, reci da će proći uveri me da će proći, potpuno me uveri

Kako si mogao? Zar toliko nisi imao vremena, mili, jedno slovo... — Za to što sam proklet, draga. — A da je ono došlo? da li zamišljaš radost moju, sreću neviđenu?

— Ja sam proklet, prezri me, draga. — Zašto da te prezrem? Ja te obožavam. Zašto si to kazao? Zašto se tako mučiš? To tvoje lice, tamno i strašno, To

— Govori, draga. — A kad ozdravim... — Mila ozdravićeš, moraš ozdraviti. — A kad ozdravim, na onaj divni proplanak, odakle smo

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

JUCA: Šta? Zar sam se ja udala da mu gledim ove zidove i da me s burazi rani? Moja draga, kad nemam muža po volji, bar da se po volji nosim. On da nije uzeo oficirsku kćer. KATICA: Nemojte, slatka mamice!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

A ču i to, u mraku, kako mu mati odgovara: Stra me je! Sitnica je to bila u moru sećanja, ali mu je bila draga i sačuvao je u sećanju, zauvek.

U to doba, u Neoplatensi – kraljevskoj slobodnoj varoši, odnedavna – omladina je pevala pesmu, u kojoj se kaže da je draga magnet, za švalera. Za Isakoviča, magnet je bila, na tom putu, ta tamnica.

Neka ljubav, kakve inače u svetu nema. Omanja, crnomanjasta, a savitljiva, kao tigrica, ta mlada žena nije mu bila manje draga, nego Varvara, iako mu nije, ni blizu, toliko tepala, kao ta njihova, lepa, riđokosa, Šokica, koja je u familiji bila

Teodosije - ŽITIJA

“ Vidite kolikih se radosti lišiše zbog malog. Vidi i opet koliko je milost draga: „Hodite“ reče, „Blagosloveni Oca mojega, nasledite spremljeno vam carstvo!

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

glas i toljaga Čim se Miš prorok uvukao u Brkinu kuću, čuo je gore ispod krova tiho mijaukanje mačka Toše: — Mila i draga slaninice, primakni se još samo za dva prsta da ti nešto šapnem na uvence. — Oh, živ je on, dakle!

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

nagom Ne daj sunce da te miluje Bolje da se volimo nas dve Samo ne ovde samo ne na suncu Ovde se sve vidi koščice draga IV.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

MILE (iznenađeno): Kako, kako? Živ? Koješta, to je nemoguće; ti, draga moja, imaš malu groznicu; eto, imaš i temperaturu, to se tebi pričinjava u mašti, u groznici.

MILE: Najbolje: nemoj misliti na to. Evo ja ću ti skrenuti misli na druge stvari. Draga moja golubice, ostao sam sasvim bez troška, mršav sam kao zimski komarac.

AGNIJA: Sama sam ga birala kod cvećara. Htela sam da liči na jedan buket koji je meni tako draga uspomena. VUKICA: Iz mladosti svakojako? AGNIJA: Da... da... iz ranijih dana.

AGNIJA: Ništa! Samo ime: Sima Tešić, artiljerijski kapetan. VUKICA: O. Mogu misliti kako vam je to draga uspomena. AGNIJA: Kako da ne! Drške od cveća iz toga buketa još čuvam...

SPASOJE: Šta ti imaš, molim te, moju brigu da brineš? AGNIJA: Kako da ne? Eto, srela me je juče gospođa Draga Mitrović pa me pita: „Ama, zašto je to gospodin Spasoje najedanput odložio venčanje svoje kćeri, kad su sve, sve

AGNIJA: I nije to samo gospođa Draga. Jaoj, kada bi ti znao šta se sve govori i zbog te svadbe i zbog mnogo čega drugog.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

pitajući oca i očuha gde su oni bili dok sam ja rastao, i zviždučući prođoh ka crkvi na čijem se pragu sunčala Draga Padavičarka i još dva ili tri prosjaka iz mađarskog kraja.

od njih, Baronica bi nas gotovo dršćući upitala zar ne vidimo da tu već sedi gospođa njena majka, nli mali Emilijan ili draga rođaka Šarlota? Sve su stolice bile zauzete n svi koje nismo videli počinjali su da ručaju.

- Pretpostavljam. Ali, ovaj put su s njom bili: prečasni otac Lavrentije, gospođa njena majka, mali Emilijan, draga rođaka Šarlota i još neki čija imena nisam uspeo da popamtim! - rekao sam, a Rašida je počela da se smeje.

Bilo kako bilo, za pola sata Karanovo vrilo. Ljudi su se optuživali između sebe, dok Draga Padavičarka, izmilevši odnekud, nije rekla da je videla pokojnog Džoju kočijaša kako ide od kuće do kuće i zvoni.

Na klupama oko vodoskoka nije bilo ni žive duše. Bila je takva pasja žega da je i muve mrzelo da lete. Draga Padavičarka spavala je na crkvenom ulazu.

To, uostalom, i nije bilo važno: ona je uvek govorila iste stvari. Danas je mali Emilijan oboleo od kijavice i leži. Draga rođaka Šarlota je zbog toga morala da ostane pored njega.

Kad stigoh do skele, Baronica je razgovarala s dragom rođakom Šarlotom o slatku od višanja. Draga rođaka Šarlota tvrdila je da je slatko od višanja izmišljeno samo za takve kao što su Čaponijevi.

Ovoga puta stajale su grozno. Stajale su obično, ali Rašide nije bilo. Draga Padavičarka čučala je na crkvenom pragu i posmatrala komešanje oko sebe, a na licu joj je bio izraz ushićenja.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— Zbogom. Ja ću opet kroz dućan napolje. Pogled bacim još jedared na Sofiju, dobro je izmerim, pa joj rečem: „Zbogom draga“, a devojka se smerno pokloni, i tihim glasom otpozdravi: „Zbogom”.

Dozove gospođu Soku, i suznim očima preda joj zapečaćen testamenat u formi pisma. — Draga Soko, ja idem sutra na veliki, dugačak put; ako umrem, evo ti testamenta, ja sam se za sve pobrinuo.

Ländler) — popularna igra u Gornjoj Austriji, u 3/8 ili 3/4 takta lese — vrsta igre libe muter (nem. Liebe Mutter) draga majko! Lido — čuvena morska plau Veneciji lornjet (fr.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

bez namere i protiv svoje volje, ureknu upravo onu osobu koju jako vole (na primer: roditelji decu, prijatelj prijatelja, draga dragog itd.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Zanimljivo je da u zemlji u kojoj smo imali sreću da se rodimo, draga moja prijateljice, ljubavi započinju obično na kantama za đubre!

Zavide mu i plaše ga se. Pokazuje devojci neka draga mesta koja mu mnogo znače. Prolazi sa njom još jedanput nekim tajnim stazama svoga života, čudeći se koliko to stvorenje

Matavulj, Simo - USKOK

Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka Radonjića, guvernadura; Đika Martinovića, serdara cetinjskog; draga Jokova, kneza njeguškog. Od Rusâ: admirala Senjanina, pukovnika knjaza Vjazemskoga i druge.

I ona druga do nje bješe prikladna, ali se gubila prema njoj. Glas ode po pazaru da je lijepa djevojka jedinica kneza Draga i da je od djetinjstva vjerena u Cuce.

Na to jasan, snažan mladićki glas zapjeva: „Sve u slavu boga velikoga, A u zdravlje našeg bana Draga!...“ — Punte! Urte! Pojte! — vikalo se u dvorištu naizmjence, između pucnjave i pjevanke.

Od Srba odvoji se dvije stotine ljudi pod vođstvom kneza Draga, te u najvećoj vrleti osvoje odmah prednja mala utvrđenja.

Malo bi, istijem putem dođoše Rusi za nama. Tada mi odosmo dalje k Risnu i uhvatismo klance. Vladika posla kneza Draga s pismom ruskom đeneralu, koji bješe na Mokrinu. Taj se zanago zvaše smiješno: Popovdopola!

Od našega plemena izabraše dva Petrovića, guvernadura, kneza Draga i mene. Peti dan nakon toga kretoše se galije i mi na njima, božja ti vjera zapamtismo to dobro, jer nam nikada grđe ne

Razdraga se zamišljajući s kakvom će radosnom ispitljivošću njegova draga Ludmila i ujak Vaclav i zet Andrija, sudija, najbolji prijatelj njegov od djetinjstva, čitati njegova pisma, kako će ih

Izidoše zajedno, pa se rastaše. Pura Perov imao je samo sina Pera Purova i dva sinovca već stasala: Draga i Đura Mašova, kojima otac odavno pogibe.

Znao je da se brastvenici u potaji spremaju da iznenade i obraduju kneza Draga glavom kojega Mušovića iz Nikšića, jer jedan od njih ubi Miluna.

I opet ču pohvalu: — Ko bi rekao da je ovo onaj soldat što s nama bješe na Badnji dan u kneza Draga. Janko dodade smijući se: — I onaj princip, o kome se toliko pričalo.

Bješe, dakle, četa od osam druga, sastavljena iz omladine bratstva kneza Draga, iz svake kuće, osim popove, po jedan. Kao što već znamo, Markiša Stevov i Pero Purov bjehu oženjeni, a svi ostali

U dijelu planine što pripada njeguškom plemenu, nalazilo se i brastvo kneza Draga i uskok Janko. Brastvo je zahvatalo sredinu prisoja, mjesta travna i puna izvora.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

patnjama i zabludama, u bezizglednoj igri umstvenih konstrukcija, u prejakim zanosima i lomovima psihologije, kojoj je draga besmislenost objektivnog sveta, te je, stoga, opredmećuje, odslikava, sređuje.

Siroti miš koji jadikuje nad sudbinom svoga roda: Draga mi je majka na prevari pala, Najela se sira pa se otrovala.

E-eh, samo je odraslima dano ono što je najlepše na svijetu. (Naši gone jazavce) Sećanje na draga lica i čežnja za nepovratnim plamen je koji zagreva Ćopićevu lirsku priču.

je uverio da je d slatko: D se kao dugme prišilo za nepce, kao medenjak, pa samo sladi: dudinjo, dinjo, drenjino, dunjo, draga dušo moja... D kao dobar dan, D kao slatki nadev jezika.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

One su nosile oružije i išle u boj, kao svaki vojnik. NANČIKA: To sad nije u modi. ZELENIĆKA: Sad je najveća moda, draga moja, rodoljubije. I koja se srpska kći sme toga odricati?

Mi moramo, draga moja, da osnujemo ,,Odbor rodoljupkinja“ kojega će cjelj biti: rasprostirati narodnost. Ja sam već tri dana na štatutima

Jedva sam malo neko ponjatije dobila. MILČIKA: Ja to ništa ne razumem. ZELENIĆKA: Verujem, draga moja, tu treba razmišlenija. MILČIKA: Ja sam čitala kako su kod Sentomaša davali krajcfajer, ali ne znam šta je to.

Sremac, Stevan - PROZA

Zato, draga dečice, ugledajte se na ovoga čiku, sledujte stopama njegovim, pa budite to što i on; to jest, ne velim da svi budete

Radičević, Branko - PESME

13 TUĐIN 15 AJDUK 18 PUTU KRAJ 21 VRAGOLIJE 24 SRETAN PASTIR 28 DRAGI 30 MOLITVA 37 ŽELjA 39 JADNA DRAGA 41 NEKA SUNCA 43 RANE 44 SLATKA MISLI! 49 JADI IZNENADA 51 KLETVA 54 ?

Ao jada moga, Da na svetu baš nikoga Ne imadem svoga! Otac, majka u grob pade, Brat i seja draga, A drugoga ne imade Srce moje blaga.

(1843, dek.) DRAGI Petli poju, eto zore, Zbogom, draga, ja odlazim, Tuđe dole, tuđe gore Valja meni da polazim, Ta za leto, za čitavo Odo, zlato, ostaj zdravo!

“ Krasni moma ima dosta, Kô ti nigde i nikada, Kod tebe mi srce osta, Zato s' prođi svega jada, Zbogom, draga, ruku na, Verna budi kâno ja.

(1844, 5. jul) JADNA DRAGA Vetrić piri, Lipa miri Kô i pre, Vrelo žubori Po lisnoj gori Kô i pre, Ja sam mlada Ovde sada Kô i pre,

Ja ni lica krijem, Niti suza lijem, Već s' eto osmevam, I vako popevam: Neka sunca, neka, Mene draga čeka, Draga sunca dva Meni će da dā. (1844, 16. okt.

Ja ni lica krijem, Niti suza lijem, Već s' eto osmevam, I vako popevam: Neka sunca, neka, Mene draga čeka, Draga sunca dva Meni će da dā. (1844, 16. okt.

Pa zaparu, pa sunce otpirnu, Skoči sunce ka zapadu dole, Zađe sjajno, al' samo do pole, Pola osta kao kaka vrata, Draga braćo, od suvoga zlata.

“ Sinu dukat kâno sunce jarko, Planu Marko, pa dukate vata: „Vina amo, krčmarice draga!“ Pa zamalo od rana ni traga.

Nemoj plakat, draga mati mila, Jer u meni leži divna sila, Krepko srce, noge, ruke zdrave, Idem, mati, da naberem slave, Idem, mati, s

Na istoku sinu zora, On iz svoga šetnu dvora, Šetnu zdravo i veselo; Začu žubor, spazi vrelo: „Okle tako, vodo draga?

I uz izvor živo šeta, Al' što dale, veća seta. Vrelo ječi i žubori, Čini mu se draga zbori: Ostavljena kanda kara, Njemu milost pregovara. „Prosti, prosti!“ kliknu, reče, I sve brže napred teče.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— sumnjičavo se ispriječi — Eto, volio bi da imam. — Konjsku ikonu, a? — Vabi je, vala, kako hoćeš, ali meni je draga. Gle, živ živcat, kao da će sad zarzati.

— Šta da ti duljim, brate Rade, tek što svane dan, a čovjek seljak okuje ruke uz plug il motiku, savije draga leđa crnoj majčici zemlji, pa tako, korak po korak, kao da su mu noge u bukagijama, miče se uz brazdu.

Sava samo pokorno povi pleća i uvuče glavu među ramena. — Ožeži, brate, koliko bolje možeš, posvetila ti se draga ruka!

Izgubiše se i mili bogo, i rođeni svetitelji i blažena rajska hladovina, toliko draga utruđenoj seljačkoj duši. I pođe tako baka po selu s hladnim pepelom na srcu.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

a hladovina već predu zima maha nad žegom; kad iz tople zemlje bije suvota i draž; kad zeleno i čisto modro nebo srce draga i puni ga opojnim, razdraganim miljem — toga dana iziđoh iz sobe salomljen od silne vatre i uzbuđenja.

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

Po mnogo hiljada godina srpska će junost nas pominjati i naša će pamet poslednjim rodovom mila i draga biti. Neka samo okrenemo jedan pogled na narode prosveštene cele Evrope; u sadašnjem veku svi se narodi sile svoj

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Ima narodna pripovetka još jednu osobinu koja nam je posebno draga; to je njen najčešći unutrašnji motiv, onaj koji je izaziva, a taj je — kako da se srećnije i dostojnije proživi ljudski

Ovi odgovore: — Imamo, dakako! Eno je kod kuće. A sunčeva ji mati opravi kući i rekne im: — Idite vi, draga deco, k vajnoj majci. Svaka će mati svojoj deci najpravije suditi. Ona će vam najbolje znati kazati čija je devojka.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

PIJADA: E, to bi mi zlo prosli sa zurnalima. Da vidis, Ljubo, kakav je sesir dobila Draga iz Beca, divota! Ali sto je cvet, vidices; svakom se mora dopasti.

ANICA: Do tri meseca, tako ste mi pre po godine kazali, ja ne znam šta vi radite. ADVOKAT: Moja draga, razumete li, to ne može tako lako biti. ANICA: Kad je tako, ja ću meni drugog fiškala tražiti.

ADVOKAT: Dobro, dobro, draga Anice, no ona može — razumete li? — sad dokumenta protiv vas imati. ANICA: Kažem vam, ja neću dekumente.

POZORIJE ŠESTO FEMA, PREĐAŠNjI; docnije, ANICA FEMA: Evo sam došla, gospodine. ADVOKAT: Dobro, draga moja, dobro, ja sam sve uredio. FEMA: Mogu li se čemu nadati, gospodine? ADVOKAT: Bez sumnje. He, xe, pulchra beѕtіa!

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

Zar me ne poznaješ? (Trifiću.) Lepo ti stoji, napustio si me da me sluge tuku. TRIFIĆ: Draga moja, šta ćeš ti ovde? SULTANA: Ja sam tvoja žena. TRIFIĆ: Ti moja žena nisi! SULTANA: Šta, zaboga, gdi sam ja?

) Šta ti misliš sa mnom? STEVAN: Nije gospodin tvoj, ti! SULTANA: Ne deri se, il ću ti sad pokazati. TRIFIĆ: Draga moja, idi ti tvojoj kući. SULTANA: Ovo je moja kuća. TRIFIĆ: Ti se varaš, tvoja je kuća preko puta.

(Zamane.) Kući! SULTANA: Jao, ne dajte me, ne dajte me! TRIFIĆ: Draga moja, kako ti ne bi išla tvojoj kući? SULTANA: Zaboga, ovo je moja kuća.

) Takva gospođa mogu i ja biti! SULTANA: Ih! (Cikne.) Strvino ženska! (Poleti joj, Trifić je zadrži.) TRIFIĆ: Oho, draga moja, treba da znaš da si u tuđoj kući.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

: Drage dame, draga gospodo i dragi gosti, dopustite mi da ovu najotvoreniju izložbu u gradu proglasim otvorenom, a da istovremeno svoje

Maturski rad — Ana je Ana je Ana! Draga maturska komisijo, pa da li ste vi uopšte normalni? Tražite od mene do posle svega što sam do sada nalupetala (Videti

Na časnu reč, vi niste čitavi! Po mome mišljenju, draga maturska komisijo, matura se polaže čitavog života (sveža misao, zar ne?

Ali, vratimo se temi, draga maturska komisijo! Vi, naravno, očekujete da ću ja da se držim nje kao pijan plota, ali tu ste se grdno prešli!

Ali, vratimo se temi, draga maturska komisijo, i pogledajmo pobliže kakve su Beograđanke! One su uglavnom blesave. Jer, ko bi normalan izdržao

Ko? I zar, draga maturska komisijo, i vi što treba da ocenite ovaj antologijski sastav koji će sasvim sigurno zauzeti svoje mesto u

I da znate, nije mi uopšte zbog kuće, više mi je zbog dede. Toliko! Dakle, draga maturska komisijo, kako ste i sami mogli da se uverite, život rođenih Beograđanki nije tako jednostavna tema kao, na

I ona kao bila na skijanju! Kladim se u šta god hoćete da znam kako će pečeti prvi čas! — Kako? — E, pa draga deco — reći će — jeste li se lepo odmorili? Od čega da se odmorimo, kog đavola, sem od nje?

Meni dopada! Ali nije trebalo ništa prenositi, moja draga maman i moj matori ionako su odvajali uvca kroz ključaonicu.

Bože, doktore, šta vam pada na pamet? — Mislim da je za danas dosta... — promuca. — Nastavićemo sutra. Vi ste, draga moja, ozbiljno bolesni i lečenje će možda trajati dugo, veoma dugo ... Recite gospođi mami da mi se javi posle podne.

A zašto? — Koji je broj taksi-stanice kod „Balkana?“ — 324-100! — Vidite, u tom grmu leži zec! — Saberite se, draga moja... Možete li mi objasniti čemu služe ova vaša čudna pitanja?

da je to možda i preludijum, za sada, samo potencijalne devijacije, ka hipertrofiranom osećanju muškog klimakterijuma, draga, jel' da? — Ali, mila! procvrkuta istoričarka.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Tko će svetu usta zapušiti? MARKO: Ovo je devojče jošt jedanput kod mene bilo. Draga moja, ovo nije onaj mladić koga vi tražite; onaj se zove Batić. MARIJA: O, gospodaru, dobro ja poznajem njegovo lice.

JELICA: Vi držite usta!... Kad ste me već rajcovali. Iz očiju mu viri baronstvo. Moja draga, nećete postići ono što ste naumili; na mene je jednu pala ta sreća da budem gospoja od Golić.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Baka se ljuti. „Pogledaj vraga! Zar ova glava rođena, draga?! Prije ću za brk Bauka vući, nego li snenog unuka tući. Izmlatiću ga, al drugi put.“ — To reče baka i baci prut.

“ Dok burno more okolo ječi, kapetan čuje starčeve riječi, tužaljku druga draga, prati ga šapat iz noćnih sati: „Mladosti draga, vrati se, vrati, davno me izda snaga.

more okolo ječi, kapetan čuje starčeve riječi, tužaljku druga draga, prati ga šapat iz noćnih sati: „Mladosti draga, vrati se, vrati, davno me izda snaga.

“ RASTANAK Ježić se diže, njuškicu briše. „Ja moram kući, dosta je više. Dobro je bilo, na stranu šala, lisice draga, e, baš ti hvala.“ „Moja je kuća čvrsta ko grad, prenoći u njoj. Kud ćeš sada?

“ POTERA Ostade lija, misli se: „Vraga, što mu je kuća toliko draga? Kad Ježić tako žudi za njom, biće to, bogme, bogati dom.

Namesti krevet, od pedlja duži, zevnu, pa leže i noge pruži. Sav blažen, srećan, niže bez broja: „Kućico draga, slobodo moja!

Povazdan tutnji, pljuska i lupa: ukleto mesto đavoljeg skupa. A čiča Triša, gospodar mlina, starina svakom draga i znana, prekrasne ćudi, s navikom čudnom: svađa se s mačkom svakoga dana.

Gdje li si je lukavo sakrio, kume Đuro, nagnuta delijo? PISMO Draga mama, počesto te sanjam, kuću, Grmeč, nad njim nebo sjajno, razbudim se, slušam Unu nujno i u jastuk otplačem potajno.

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

DANICA (kad spazi Miću, oseti se neprijatno dirnuta). MIĆA: O, draga rođako, hteo bih... upravo u neprilici sam da li da vam izjavim sažaljenje ili...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— A ovo je, bez sumnje, tvoja draga polovina i glava kuće, nastavi on, rukujući se sa Ljubicom, — jer ti prijatelju, ne možeš biti glava kuće, nasmeja se

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Zaostala jabuka Gore za oblakom. Bratila Devojka Sve redom oblake: “Oblaci, oblaci, Draga braćo moja, Vratite mi natrag Zlaćenu jabuku! Gosti su mi došli Braća materina, Braća materina, A moji ujaci.

Lepa Maro, jel’ ti žao majke? — Zašto bi mi bilo žao majke, U mog draga bolju majku kažu, — Lepa Maro, jel’ ti žao babe? — Zašto bi mi bilo žao babe, U mog draga boljeg babu kažu.

— Zašto bi mi bilo žao babe, U mog draga boljeg babu kažu. — Lepa Maro, jel’ ti žao braće? — Zašto bi mi bilo žao braće, U mog draga bolju braću kažu.

— Lepa Maro, jel’ ti žao braće? — Zašto bi mi bilo žao braće, U mog draga bolju braću kažu. — Lepa Maro jel’ ti žao seje? — Zašto bi mi bilo žao seje, U mog draga bolju seju kažu. 79.

— Lepa Maro jel’ ti žao seje? — Zašto bi mi bilo žao seje, U mog draga bolju seju kažu. 79. Posadi se, domaćine, neka ti je čast, Među braćom i družinom vazda pošten glas!

Njoj govori mladi mladoženja: “Što me gledaš, draga dušo moja?“ — “Ja te gledam, suđen gospodaru, Kakav ćeš mi sada nauk dati, Kako ću ti majci ugoveti.

bijelu šenicu, Sve sabira momke i djevojke; Mobu gleda sa istoka Sunce, Pak doziva Danicu zvijezdu: “Oj Danice, draga seko moja, Da gledamo bega Jovan-bega, Ima li što ljepše pogledati, K’o djevojke kako žetvu žanju, Za njim’ vežu

Jovo piše, a Marija veze; Nesta Jovu mrka murećepa A Mariji zlata žeženoga, Onda Jovo Mari govoraše: “Oj Marija, draga dušo moja! Jeli tebi mila moja duša? Jel’ ti tvrda moja desna ruka?

Kad ja vidim svoga draga oči, Ev’ umrijeh, evo duša skoči. Kad mu vidim ruku u mišici, Pane meni muka na zličici. Kad ja vidim svog dragoga

“ 130. Moj se dragi na put sprema i peva, A draga mu konja sprema i plače: “Ti odlaziš, kome mene ostavljaš?“ “Ostavljam te mojoj majci i tvojoj!

Ban Stijeno Jovu govorio: “Da moj brate, sjajne mjesečine! Blago, brate, onome junaku Koga nije na daleku draga; A moja je draga na daleku, Istrunu mi jagluk i marama; U marami grožđe odnoseći.

Blago, brate, onome junaku Koga nije na daleku draga; A moja je draga na daleku, Istrunu mi jagluk i marama; U marami grožđe odnoseći.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

FILIP (dramatično upada u razgovor): Da, procvetalo! To je prava reč! Ko milijarde pupoljaka odjednom! Draga majko, prigrli ovu ženu, onako kako je ona prigrlila mene na svoje rascvetale grudi!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

puteva zasutih lišćem svelim sa jablanova. SERENATA Čuj, plače Mesec mlad i žut. Slušaj me, draga, poslednji put. Umreću, pa kad se zaželiš mene, ne viči ime moje u smiraj dana. Slušaj vetar sa lišća svelog, žutog.

Sve što sam ja reko šaputaće vam meko dalje noći. One vas vode u moje osmehe i grehe, za mnom daleko. NOVA SERENATA Draga, tenorista više nema. Na mesecu ne drema Don Huan više.

Prijatelj moj mesec neveseo, u strasne noći majske, golicave bestidne rajske pesmice, jer si ma časak samo draga jednog popca bila u travi. I kad tada ostanete nasamo imaće tvoj mužić grdnih muka.

DOSADA O, kako ti je ime gadno, al divna sudba, drago moje jadno. Plači samo od tuge i milja i ostani uvek draga nerodilja. Nek pljušti kiša besa i srama, niko neće ostat za nama.

I, tako, bez reči, duh će moj sve tuđe smrti da zaleči. I, tako, bez traga, rasuće mi ruka živa tela mojih draga. Jer ljubav će moja pomešati, tajno, po svetu, sve potoke, i zore, i, spustiti na život, vedro, i beskrajno, i kod

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Jovane bećare, što će ti marame? — Milice devojko, da darujem dragu. Jovane bećare, a đe ti je draga? — Milice devojko, u sred sela moga. Jovane bećare, koja ti je draga? — Lepoto devojko, Milica Đokina...

Jovane bećare, a đe ti je draga? — Milice devojko, u sred sela moga. Jovane bećare, koja ti je draga? — Lepoto devojko, Milica Đokina...

za onaku sitnicu, za ništa, tako reći, a načinio čitavu svađu. I svakad tako.« I sad mu dođe pred oči Draga, onako tiha i blaga, bolešljiva lica, s onim umornim i prekornim pogledom. »O, baš sam lud !«...

»Znam, ali je mogla zadocniti za voz... mogla je zadržati majka ...« Ali on pojmi da njegova Draga ne bi smela učiniti ono, što je protivno njegovoj volji.

Jest, on je, njegov mali Mića! O, Bože!... Polumrtav od umora stiže na stanicu. Draga se osvrtaše s decom, čudeći se što nema njega, da ih po običaju dočeka.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

? DANICA: Pročitaj slobodno, pa ako ne valja... JEVREM (čita glasno.): „Draga braćo! Poverenje iskazano mi danas jasan je izraz vaše težnje da u narodnome predstavništvu budu iskreno zastupljene vaše

Ko te je postavio da mi se tu dereš?... Pavka... Danice... Spiro... svi... svi... 'odite bliže... evo idu!... (Čita.) Draga braćo! Poverenje iskazano mi... (Svojima.) Nemojte da me ostavljate samog ovamo, 'odite ovamo, bliže!

Kad muzika prestane počnu obojica jednovremeno, samo što Ivković govori napamet a Jevrem čita): Draga braćo! Poverenje iskazano mi danas jasan je izraz vaše težnje... NAROD: Dole Ua! Ua! Ua!

Eno hoće onaj da mi otme, hoće na silu da mi otme. IVKOVIĆ (govori): Draga braćo! Poverenje iskazano mi danas jasan je izraz vaše težnje da u narodnome predstavništvu budu iskreno zastupljene vaše

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Sat meri vreme između večeri i zore; Dunav, za to vreme, otiče u Crno more. Draga deco, hteo bih nešto znati, To me golica, ko žito što šašolji godine rodne: — Kad se kazaljke poklope na dvanaest

Sad juri bez radosti, I često joj dođe da sklopi oči, bar na trenutak. Draga deco, da li ste videli voz, noću, u daljini, U laktu neke okuke, gde je visoka trava...

Draga deco, da li ste videli voz, noću, u daljini, U laktu neke okuke, gde je visoka trava... Draga deco, zar vam se tada ne čini Da voz stoji? — To lokomotiva spava.

Od razdanja do večeri obuzet sam Prolaznošću, U dvorove svoje Tugu rado primam kao gošću; Draga mi je i njena sestra, po imenu Tiha Seta, Njoj posvetih 5.203 soneta.

Rakić, Milan - PESME

LjUBAVNE PESME KONDIR Počuje draga, reči iskrene i jasne Jedne bolne duše, tvojoj duši prisne, Pre no oluj stigne i grom strašni prasne, I nemirno srce

Dok poslednje žrtve stari krvnik veša, Nepregledna hrpa ranjenika kisne... Hoće li me naći među njima tvoje Bistre oči, draga? Hoće l̓ iz kondira, Ko preteča skromna večitoga mira, Pasti kap na rane što zjape i gnoje?

II ADAGIO Zadrhtaše na stabljikama glatki Krinovi redom, i dušu mu bonu Preliše zraci mistični i slatki: Pojavila se draga na balkonu. Čula si pesmu, draga, al̓ to nije Vesela pesma nekadašnjih dana...

Čula si pesmu, draga, al̓ to nije Vesela pesma nekadašnjih dana... O, da l̓ osećaš da se u njoj krije Nesnosni zadah ustojalih rana?

O, da l̓ osećaš da se u njoj krije Nesnosni zadah ustojalih rana? O, da l̓ razumeš, draga, strašnu bedu, I osećaš li nevidljive uze, Vidiš li kroz noć na licu mi bledu Krvave oči i stisnute suze?...

Ali će, draga, drugo vreme doći, I ostaće mi, kad dan jedan grane, Od te blažene i čedne tri noći Tri razjapljene, ko noć crne, rane..

Miriše Ko cvet sasušen, uspomena jedna, U knjizi što se već ne čita više. O daj mi, draga, da na krilo tvoje Položim glavu umornu, da sada Slušam.

sve, i malaksalo telo Ponovo padne u običnu čamu, I život nov i nadahnuće celo Nečujno, tiho potone u tamu, Ja ću ti, draga, opet reći tada Otužnu pesmu o ljubavi, kako Čeznem i stradam i ljubim te, mada U tom trenutku ne osećam tako.

Al̓ ne volim te, ne volim te, draga! I zato ću ti uvek reći: ćuti, Ostavi dušu nek spokojno sniva, Dok kraj nas lišće na drveću žuti I tama pada vrh

Zar hoćeš, draga, da se tebi laska, Ko svakoj drugoj kaćiperki? Zašto I tebi godi praznih reči praska? O kad je tako, ti ovamo, mašto!

Sad znaš. Pa ako hoćeš da se laska Tebi ko svakoj drugoj ženi, draga, Ako ti godi praznih reči praska, U izobilju imam toga blaga: Rečima finim kao vaza saska Pokazaću ti ja kako se laska!

— Kad pomislim, draga, da će doći vreme Kad za mene neće postojati žena, Kad će čula moja redom da zaneme, I strasti da prođu kao dim i

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Nije mogao čekati, nego, da pokaže koliko mu je Sofka mila i draga, odmah navukao tu košulju. — Prijatelji moji! — čuje se kako viče okrećući se oko sebe. — Neka me čuju!

Pandurović, Sima - PESME

SVETKOVINA Sišli smo s uma u sjajan dan, Providan, dubok, — nama, draga, znan, I svetkovasmo ocepljenje to Od muka, sumnje, vremena i sto Râna, što krvave ih vređao je svet, — Ljubavi naše

A naših srca jedan isti zvuk Beleži draži i vremena huk. Jer mi smo davno, verna draga, — je li? — Iskidali konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove i boje, — Lance života što zveče i stežu, – Jer

Jer prošlost je ono što nam uvek stvara Iluziju sreće i vidljivost jada, Što je uvek draga, kao majka stara, I kad cveće cveta, i kad lišće pada.

ŽENA Ja sam svoju dušu u tvoj život pren’o I sve tvoje mane, grehe i vrline Zavoleo tamnom strašću, draga ženo, Strašću radi koje živi se i gine.

Mladosti povest ipak se ispreda Kad proleti žbun i staro drvo koje, Poznata staza, vijugava, bleda, I draga mesta što žalosna stoje, I uspomene rasute bez reda.

Nevoljni umor bez želja i nada; Kada u svesti o sopstvenoj bedi Svaki napor umre smrću tužnom, lednom, I kada se, draga, ostari, odjednom, K’o što se – kažu — za jednu noć osédi.

Hajde, srce moje! Obići ćemo sve grobove svoje, Humke prvih snova, radosti i jâda, Kolevku detinjstva, mesta draga, sveta Gde i sada, možda, u samoći cveta Uspomena starih koji bledi cvet.

I onda, kad je još zanosno sjala Mladost i ljubav, i polet, i snaga, Na moju radost, zadovoljstva draga Neka je čudna senka uvek pala.

Između očaja samoće i bede Života u društvu, života bez boje, Zar, draga moja, jedino ne vrede Časovi kad smo bivali nas dvoje Sami, pod nebom il’ međ četir zida, Predani uvek voljno jedno

Možda opravdanje naše vere, draga, I razlog što naša ispaštanja ište, Možda mrtvih snova iskupljena blaga I utehe krajne tiho pristanište.

će nam biti novih dana stan; I u carstvu mira, gde je san i muk, Mi ćemo se naći, kao noć i dan, K’o dragan i draga, k’o eho i zvuk.

Sve postaje jedno. Pa i to je lepo... AMBICIJE Moja je prošlost svaka ponoć draga, Puna mekog sjaja sa zvezdanih kôla; Moja je prošlost puna svetog bola I jedine sreće što ostavlja traga.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— A počem ti to znadeš, draga? — E, kad god moj čovjek u mehanu dođe, tvoga zateče!). Stihovane, mahom deseteračke poslovice srećemo kao tvorevine

Sad budi slobodan od svega. 6 POD PROZOROM DRAGE Momak (đevojci, koja mu se neće da ukaže — u zavitku je): Draga i medena, zašto meki tvog džama ne otvoriš, da ja tvoje lice vidim, za kojim mi srce vene.

Čuješ li me, draga dušo moja, ja sam ti se umolio, otvori mi džama i pendžera i bilo mi pokaži lice! (Otvara mu) Ala sam se, dušo, izgubio,

Devojka: Kako ću ti, dragi, silaziti, kad je majka odnila basamake u svojim džepovima. Momak: Ako ti je, draga, odnila stare, nove ti je basamake ostavila u tvojim džepovima, spletene od svile i ibrišima, kada god hoćeš, ti mi

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Ali on pristupi k njojzi, i reče joj: „Ne boj se, draga dušo, ništa; ja nisam nikakav rđav čovek, ja sam carski sin, pa kad hoću da lovim, dođem ovamo, a ovu medveđinu nosim

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Zdravstvujte. Smatrajte na me kako na jednoga od prijatelja, koje ste vi učinili u Angliji, koji vas soderžava draga u svojem vaspominaniju i kojemu ništa neće biti prijatnije od izvestijah o vašem ščastiju i blagopolučiju.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Na rastanku: miris žila me oblači I zelena ruka tetoši i draga. Ja silazim, biljni svete, sa tvog praga. Ali: kad se opet trujno oko smrači Na porugu svetu u trave ću leći Pa bilo

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

NA GROBU HAFISOVOM 51 XXVII 52 XXVIII 55 XXIX 59 XXX ZIMNjI DAN 61 XXXI SPALjENA PESMA 63 XXXII 66 XXXIII JADNA DRAGA 67 XXXIV LEM-EDIM 69 XXXV SELIM-BEG 72 XXXVI 74 XXXVII BRIGA MATERINA 75 XXXVIII GDE JA...

Al' s prozora tvoja majka Gleda, pa se osmehiva, - „Ne smejte se, draga gospo, Tom je vaša ćerka kriva!“ J. Jovanović Zmaj XIV NA NOĆIŠTU Studena me kiša šiba Već vasceli dan; Oj, primi

Al' da vam pustim na pleća gojna Tugu kad draga izgubi vojna, Taj teret ne bi preneti pregli, Svi bi k'o janjci morem polegli, Tuga bi moja u more pala Al' bi i mene

L. Kostić XXXIII JADNA DRAGA Vetrić piri, Lipa miri, K'o i pre. Vrelo žubori Po lisnoj gori, K'o i pre. Ja sam mlada Ovde sada, K'o i pre.

Ta zar bi tako s Avale plave Gledali ledno u ognjen čas? Ta zar bi tako - oh, braćo draga! Ta zar bi tako prezreli vas?... Prezrite bratstva pokor i kletvu; Što nebo dade, pogaz'te vi!

se život novi, Naslednici sveta žara, Kupili se sokolovi, Pijuć' dušom svetle zrake Jest, tako je, braćo draga, Ti grobovi nisu rake, Već kolevke novih snaga!

Noći! Ne toni skoro u morske struje; Ja ljubim Pod tvojim okriljem blagim; Zlato mi spava na ruci, Draga mi spava, sklopila je oči... Produži vlast, noći čarobna!

M. Jakšić LV NE VJERUJ... Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kažu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime Ne vjeruj!

U časima tijem, Kad na grudi moje priljubiš se čvršće, Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće, I da silno gorim ognjevima svijem; Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove piše! A. Šantić LVI PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva, I da sklopiš oči na dušeku mekom!

A. Šantić LVI PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva, I da sklopiš oči na dušeku mekom! Kada mjesec sine nad našom rijekom, I na zemlju pane tiha

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom, I svaki će prozor zasuti beharom, Da probudi srca što ljube i gore... Zato nemoj, draga, da te san obrva! Dođi, i u bašti budi ruža prva, I na mome srcu miriši do zore! A.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Na putu saznanja koračao sam, draga deco, dokle god sam mogao. Sedeći na obali večnog Nila koji teče pored Memfisa, moje želje vukle su me dalje.

„Ne govori tako glasno!“ Nas dvojica pogledasmo ga začuđeno. „Moja draga bezbrižna gospodo“, reče nam on, „Vi se raspričaste o Galileju, Đordanu Brunu i Koperniku, a zaboravljate da se ta

„U ovo testo“, reče ona svojoj ćerki, „staviću još dva jajeta da vam kolač bolje prija“. Ćerka se nasmeši. „Ali draga majčice, to nije potrebno; on će nam, veruj mi, i ovako dobro prijati“.

No on već sada razmišlja o tome da se opet vrati u taj prokleti Kembridž“. „To neće, draga majko, tako brzo biti”, reče joj sin. „Kuga besni onde još u punom jeku“. „Tim bolje!, uzviknu majka.

„Znaš draga moja,“ reče joj sveštenik, „roditelji zamišljaju sreću svoje dece na svoj način, a deca na svoj“. Sveštenik se okrete

Gospođica je kao što i sam znaš iz vrlo dobre kuće, lepo vaspitana i imućna; zaprosi je!“ „Kako bih to smeo, draga majko? Ja nisam još ništa, niti sam u stanju da se ženim“. „Što još nisi, postaćeš jednog dana“.

Odreci se radije svoje naučničke karijere, pa postani domaćin i otac porodice!“ „Moram, draga majko, da o tome još razmislim“. Naš Herkules nauke nađe se na raskršću.

Lavoazije je srdačno zagrli. „Moja draga supruga“, reče, obraćajući se meni, pa me onda predstavi njoj, izgovarajući pogrešno moje ime.

Obuzeta strašnom vizijom, poče da viče drhćućim glasom: „krv, krv!“ Uzeh je za ruku. „Oprostite mi, draga gospođo, što sam Vam vratio u sećanje one strašne dane“. Ona mi prijateljski stisnu ruku.

„Čujete li, dragi doktore, to cvrkutanje? To su ti naši mališani!“ „O, draga gopođo, dečji smeh je najlepša muzika; samo Mocartova može se sa njome meriti.

„Sav potrebni pribor za tu igru pronađosmo u sanduku“, dodade stručno stariji muškarac. „Ali, draga deco!“, uzviknu stara majka, „za takvu igru treba mnogo više osoba; vaše društvo nedovoljno je za nju“.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

svake kraljice, pod krunom nasred crkve, i nasmešila se tako zanosno na Nikolu onda kad je sveštenik upitao je li njena draga volja da za njega pođe, da sam se ja toga trenutka, i samo radi toga da ga i ja doživim, odlučio da oženim.

Iste one godine u martu, za vreme velikog zatišja, beogradsko Novo groblje beše jedna osobito draga i privlačna tačka onom zaostalom, neboračkom ali kuražnom stanovništvu Beograda, koji je i često i nemilosrdno bio

Onda pažljivo, jako pažljivo pogleda u ponor koji je ćutao. Pa se brzo prenu, i kao da viče u pomoć vrisnu: — Draga! draga! draga!

Onda pažljivo, jako pažljivo pogleda u ponor koji je ćutao. Pa se brzo prenu, i kao da viče u pomoć vrisnu: — Draga! draga! draga!

Pa se brzo prenu, i kao da viče u pomoć vrisnu: — Draga! draga! draga! ŽENA Tu maіtrraіѕ l'univers entіer danѕ ta ruelle Fleurs du mal Prozori su gledali u vrt i prvi sunčani zraci

Maločas plakao si, zar nisi? Pa se okrete od njega da zažmuri i uzbuđeno diše. — Draga, preklinjem te, gledaj me, slušaj što ću ti reći.

Niti sam te pitao dosad, niti ću te pitati odsad. I ti treba da znaš, draga moja, da način našeg života ne može ni ostati kao u provinciji; mi sad živimo u prestonici, draga moja, u prestonici.

I ti treba da znaš, draga moja, da način našeg života ne može ni ostati kao u provinciji; mi sad živimo u prestonici, draga moja, u prestonici.

I kad se ona, sa izvinjenjem na usnama i nešto zbunjena, pojavi na vratima, on hitro skoči pa joj pođe u susret. — Draga moja, — reče on nežno — eto tako te volim.

I dlan o dlan: tramvaj, voz, fijaker: ja sam tu. Kažem ti: uzmeš knjigu... Danas treba čitati, draga moja, mnogo čitati. Eto, niko i ne čita. Ceo Beograd je na ulici. Dakle tako. Daješ mi reč?

tako u vojnom smislu, da se ima uputiti na Krf, gde sa onom svojom objavom o nesposobnosti može raditi što god mu je draga volja.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ta nije umro Bog!” — Nisu je shvaćali. Pa jasno! Sasvim jasno! Umrla je samo jedna — ma koliko draga, ma koliko dobra — bakica. Jedna jedinka. Nije umrlo sâmō načelo postojanja!

Sjeti se onog divnog Adagia!.. . — Bezuvjetno, draga. Samo, meni se čini da je on u onom zasićenom, kako sam ga nasumce nazvao ciganskom načinu, ipak najviše svoj!

stvari, pa i takve koje se ne priznavaju bez crvenila, ali nikad nisam našao snage da izgovorim tu kratku rečenicu: draga, ljubav je prošla! (Što me nije nimalo sprečavalo da im to isto „dadem razumjeti” na kudikamo nedostojniji način.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

rđavo protumačiše njegov izraz, i još više što tako oštro ismevahu njegove seljanke, čija mu je uspomena i danas veoma draga, pa se namršti i ozbiljno odgovori: — One rade teške poslove, pa ne mogu mirisati kao vi, što samo sedite i nameštate

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Ja sam te samo kušala. Nego mi kaži kakvo imaš sada čudo kod sebe, da te ne viđu. — E, moja draga, ja imam na sebi čudotvorne gaće, pa me niko ne vidi, kad ih obučem.

Osilio se govedar, pa će jednoga dana reći majci: — Draga majko, da li ima boljeg junaka no što sam ja? Vidiš šta samo topuzom radim?

Kad su išli iz krčme, rekne kaluđer Eri: — Stoga si ti tri gazde promijenio jer je tebi para draga. Istom će Ero: — Stoga si ti petnaest manastira obišao jer je tebi rakija draga. Ražljuti se kaluđer pa ostavi Eru.

Istom će Ero: — Stoga si ti petnaest manastira obišao jer je tebi rakija draga. Ražljuti se kaluđer pa ostavi Eru. GLADNE SE GODINE NE NAPLAĆUJU DUGOVI Po Bosni i Hercegovini obično naplaćuju se

Petković, Vladislav Dis - PESME

osećam sebe u pogledu trava I očiju što ih vidi moja snaga, Očiju što zovu kao glas tišina, Kao govor šuma, kao divna draga Izgubljenih snova, zaspalih visina. I očiju što ih vidi moja snaga.

Stoga ti priroda osetljiva, blaga, Elegiju uze kao stalna druga, I sa tvoje lire zanosna i draga Zaori se pesma, snažna kao tuga.

Ne znam kako, zašto — ali glasno rek'o: “Ja te volim draga”; i osetih tada Onu ljubav staru i doba daleko, Doba koje namah pojavi se sada.

Nek trenut ovaj i bol što nas goni Rasklopi nebo i utuli pak'o: Poljubac, k'o smrt, ne vidi jauke. BOL I STID Draga i ja na zabavu neku, Sa oblaka, gde nam ljubav bila, Krenuli se: padala joj svila, Hod i osmeh u muziku meku.

Životom draga, dok nas ne sarane, Greh i kajanje ruše nas i dižu, I mira nema, crne misli stižu, Nije k'o grobom. O, al' ja ću

Ja nisam slutio, otadžbino draga, Posle sna dubokog, da čeka spokojno Zvona na jutrenje da ustane snaga, Zaspali duhovi i carstvo pokojno.

Kiša sipi, prska blato; Lica vlažna, setna, bona; Tiho, teško zvone zvona. Sa pogledom, k'o sanjivim Moja draga bleda, nema, Ide tako... Sprovod ovaj Njenog dragog grobu sprema. Raka stoji otvorena; Grobar prima...

nisam sunce kako pada, Uzdah i cveće oko sna mog što je Očajem skrio njenih nada boje, Odveo dete u nesreću sada. Draga moja, ja ne umem više Nositi suze što ti radost krije, Al' u noć mesec kad siđe ubavi, Tišinom sreće kad bol

nisi znala da je Tvoja mladost meni život, moja snaga, Što obilno pruža meni zagrljaje, I zaborav i pijanstva tako draga.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Njegovo ime nikad neću zaboraviti jer je ono draga muzika u mojim ušima zbog uspomena na ono divno prijateljstvo koje je on gajio prema meni.

i dodao je: - mora da ste se mnogo promenili, jer mi sada izgledate kao pravi Amerikanac; a mi smo ovde kao i naša draga Austrija, kao i svi stari ljudi, ne menjamo se i samo postajemo stariji i istrošeniji.

i dodao je: - mora da ste se mnogo promenili, jer mi sada izgledate kao pravi Amerikanac; a mi smo ovde kao i naša draga Austrija, kao i svi stari ljudi, ne menjamo se i samo postajemo stariji i istrošeniji.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Od Vojislava Ilića, preko Rakića i Pandurovića do Disa, udeo smrti gradualno se uvećavao. Ne samo što se, recimo, draga poglavito pojavljuje kao mrtva draga, nego kod Pandurovića završava u hladnoj grobljanskoj stilizaciji.

Ne samo što se, recimo, draga poglavito pojavljuje kao mrtva draga, nego kod Pandurovića završava u hladnoj grobljanskoj stilizaciji.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA: Pa bio je zdrav, dabome. DARA: Pa što si navukla zlato na njega? ŽIVKA: Nego! Kakvo je to pitanje? Zar gospa Draga ima zlatan zub, zar gospa Nata ima dva zlatna zuba, pa čak i gospa Roksa protinica ima zlatan zub, a ja da ga nemam!

ŽIVKA: Pa, kazali su mi. NINKOVIĆ: Gospođa Draga, dok je bila ministarka, nije htela ni najobičniji korak da učini dok se sa mnom ne posavetuje.

ŽIVKA: Pa dobro, a gospođa Draga je l' ona igrala bridž? NINKOVIĆ: Razume se! Naučila je! ŽIVKA: I pušila je? NINKOVIĆ: Razume se. ŽIVKA: I... ono?..

NINKOVIĆ: Molim. Čim stignem u kancelariju. Za deset minuta imate ljubavno pismo. (Hoće da pođe.) A sad, vašu ručicu, draga prijateljice! (Poljubi joj ruku.) Ma šer ami!1 (Polazi i sa vrata baca joj poljubac.) Papa! Pa-pa!...

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Kao kod Disa „mrtva draga”, kod Stankovića „mrtva ljubav” dolazi u snu kao blagovesno viđenje, nebesni dar nežnosti, „ljubavi, milja i sreće”, za

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Tako i mnogi Arnautin. Dobro selo, plodna zemlja, puni tori i obori, ali mu nešto nije draga šajkača. Učini mu se da je tamo na istoku bolje i da mu je dužnost da seli.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Zaboravila studen, nevolju, glad i jade, Toplo se Bogu moli da majka ozdravi. „O, hoće, draga, hoće! Dobar je Gospod višnji, Okrepiće ti majku, isceliće je, znaj!

Zima nosi Božić, danak lepi, Koji svakog novom nadom krepi. — Draga zimo, Bog nam te je dao! Ko te ne bi silno poštovao! 1893. JELKA Dolazi nam Božić.

»Neven« 1882. BOGATAŠ I UBOGI LAZAR (Uz sliku) „Glad me mori, daj mi jesti, Ako ti je duša draga!“ A bogataš pir piruje — Prezire ga, ne sluša ga. „Glad me mori, daj mi čega; Nevolja mi pregolema!

Gleda one puste pute, Na kim nema traga: Na te j’ pute ispratila Svoga vojna draga. Još ga nema, ne vraća se, A nju brige vuku, — Ovo j’ mesto njojzi sveto: Tu joj stisnô ruku.

Jedna ti mana — za sirotana, Kečigo draga, mnogo si skupa; Skupo j’ i ono vince dostojno Kom’ se „podoba“ da te okupa.

Kečigo draga, od mene j’ dosta, Ja odu ne znam završit’ bolje, Već onim što je isposnik jedan Sto puta kliknô u slavlje tvoje:

Oporuku činim, omladino draga, Ma da nemam zlata, ma da nemam blaga; Je l’ mi pero skvrno, ti ga samo prebi, — I dugove moje sve ostavljav tebi.

Zapadô sam kadšto u sentimentalnost, Pa i tome grehu evo sada kraja. Omladino draga, i tebi sam kadšto U brk našto rekô, nikada ti laskô; Pod barjakom svojim na trnju sam stajô, — A i gde bi starac za

Omladino draga, budi dobre volje: Ti nam budi jaka, ti nam budi lepa. A da budeš lepa, moraš biti vedra, A da budeš jaka, čuvaj se

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Mislio sam na daleke znance i prijatelje, na sve, što mi je milo i drago; na tebe, draga Srbijo, čija se sudba sada rešava, i dok mi ovde toliko zebemo za tobom, u turskom stanu sigurno, baš sad smišljaju

»Oh spavajte, deco draga, Vaša snaga Laki sanak potrebuje« Izbija ponoć. Laku noć! laku blagu noć! XI 12 i 13 avgust.

Uspomene iz detinjstva, lepi mladićski snovi, nade, planovi, prijatelji, sva mila i draga stvorenja, ceo prošli život — sve ti to sad navali i slomije se u ono malo prostora pod onom jadnom lubanjom — i ti

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Samo sakri jadu traga, Ta sakri nam vaj, Nemoj da te pozna draga Da si uzdisaj. „Ne brini se, neće znati Da sam mučenik, Kad obučem svilno ruvo, Pridenem mu slik, Stvoriću se

A za mene ponajmanja Srpski umreti, — Ta ti ćeš mi sina dati, Da me osveti. HH Jesi l’ me željna, draga? — Al’ vidim ti po licu, Gle donô sam ti prvu Prolećnu ljubičicu.

HHHI Ala su nam srca blizu! — Slušaj, draga, tišina je, Po kucanju rekao bih, Zakleo b’ se jedno da je. Oh, kako bi bila prazna, Jedno drugo da ne čuje!

Kad s’ probudiš, Vidov-dan će U velike proć’, Vedriće se ona duga, Ona srpska noć. Od rane će na srcu ti s’ Draga stvoriti, S njome možeš o tom sanku Milo zboriti.

Znaš li, dragi, onaj danak, Što je divno mirisao?“ Ne znam, draga, onaj sanak, Sećati se nemam kad, Ne znam, jane, onaj danak, Samo ljubit’ znam ja sad.

Vidiš, draga, a slavujak, Njemu peva srce, duša; Oh da divne melodije, — A leptir ga sluša, sluša. Zanela ga divna pesma, Zanel

LXXII Tija je ponoć sveta, Čuje se zvezda poj, — A mene draga pita: „Šta radiš, brate moj!“ Ljubim ti, dušo, nedra; — Al’ ja sam uvek Srb, I sad sam tu našarô Poljupci srpski

— Aoj pesmo, tugo moja! Oj, pepele, dobro moje! XIX Evo njena maramica, Evo knjiga draga, Evo njena podnožnica, Gle noge joj traga!

U snu, dabogme u snu, Dođe mi moja draga, — U salomljenim grudma Razvi se nova snaga. I proleće se zasja U duši mojoj tijoj, A zaigra mi srce, I počeh

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Nepoznati pesnik PJESN VO VSJA DNI Kakva su vremena sad okajana, Kakva li je ljubov sad nepostojana! Draga dragog, ah žalosti, javno prodaje, Noćne tajne za poljubac jedan izdaje, Čista ljubov tri dni, više ne traje.

vežu; Uzdu meću konju, klipove decama, zvere stežu, biju gorko palicama — — — A moj bezopasan jošt ceo jezik stoji, — draga roni suze, on karmine broji. Uzdaj, ubij, seci, na pepeo sožeži, osveti se, molim, kleštama isteži!

NA PRIRODU Ti, koja s’ tako lepa, sovršena Iz ruke Tvorca blagoga prenula, Da mati, ljuba zemlji budeš, Prirodo draga, s tim dičnim runom; O, mogu l’ tebe okom pogledati Ne diveć s’ tvome čudesnom sastavu; Može l’ što god lepše, može

Dokle junaštvo, poštenje pod kivnim propadati nožem, Svake bez obrane, osvete pravedne, naknade, kazni? Draga, o žalosna braćo! Ja već trpiti neću. Vratu mi s’ neće u gvozdeni jaram svirepa vraga.

Koji vas veruje Boga i sveca, neka je sa mnom, Svirepost kome je draga, nek’ ostaje turskom u jarmu!” Svi sad povikaše glasno: „Mi za tobom hoćemo, Đorđe!

1855. Milica Stojadinović Srpkinja PAVLE POPOVIĆ ŠAPČANIN PUTNICI „Majko jadna, majko draga! Iznemože naša snaga — Na kamenju golom spati, S oštrim trinjem, mekinjama Gladna grla prodirati; Radnim rukam’,

trinjem, mekinjama Gladna grla prodirati; Radnim rukam’, svim mukama Ne moći ti pomoć dati — To snositi, majko draga, Iznemože naša snaga! Što imamo još, samelji, Pa kolače spravi bele, I svakom po štap odelji.

Golubici 1841, III, 160, sa sledećom zanimljivom primedbom: „Peva se kao: Pojte, mile i ljubezne; ili kao: Gde si, moja draga mladost?

Atanackoviću je ova pesma bila, čini se, posebno draga, jer se on nje seća i u svome dnevniku iz god. 1849: „Valcer! Sa tog valcera se opominjem onih arija i zvukova koje je

Niči, cvete, čelo glave Zapušćenog groba tog. Gde počiva draga deva, Celo blago srca mog. Moja nega nek te snaži I sunašca topli zrak, Zora nek te rosom poji, Noćce krepi tihi mrak.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Sudac: Ništa se ti ne stidi. David: Ti kažeš da je oćeram. Kako ću je oćerati kad mi je, da prostiš, slatka i draga, Bog je ne ubio! Čuješ, glavati i velevlažni gospodine, nevjenčana je, prošćeš, žena i slađa i draža od vjenčane.

E, to sam ja 'nako svještio i u svojoj glavi, štono vi velite, proštudijerô. Nema vajde kriti, draga mi je i slatka, ali neki put ražljuti se, pa 'oće da me udavi.

Bojić, Milutin - PESME

Pa ipak ja sam samo san ti dao, A mislio sam celog sebe dati. V Ja čitam danas tvoja pisma draga Iz kojih topla naivnost se smeje I čedna ljubav, koju mladost greje.

(Bez datuma) XLII KOMEDIJA LjUBAVI Umoran sam, draga, od ljubavi naše I kô teški teret na oči mi pada Nesvestica puna i sreće i jada, Kô pijanstvo posle iskapljene čaše.

Jakšić, Đura - PESME

Ta zar bi tako s Avale plave Gledali ledno u ognjen čas? Ta zar bi tako, oh, braćo draga, Ta zar bi tako prezreli vas?... Prezrite bratstva pokor i kletvu, Što nebo dade, pogaz’te vi!

Ćipiko, Ivo - Pauci

Dug je dan, stići će i kući. Sjeti se kobile: biće žedna. A sada mu je kobila draga kao oči u glavi: ždrijebna je. Nada se, ždrijebe će se u oca umetnuti, a otac je carski hat, najljući i najkršniji što

Vidiš, tek što su gosti pošli, savladala me tuga i niko ne može da me utješi, do tebe, Mašo... Draga si mi .... i ne tražim drugo, već da si kod mene... A jesam li ja tebi mio?.... — izgovori očito dirnut.

I ne bi ni mogli biti bez ove drage; kud bi sa blagom, kad je mećava zakrha i vrijeme ovlada? Kad bi se ova draga njemu dosudila, nije nego cijelo selo trebalo bi da iseli... a što drugo?.... — Nemoj tako, bolan, Ždrale!

— Sjedni i ti! — ponudi on druga i malo se odmače da mu učini mjesta. Pa kad i on sjede, upita: — Zar ti nije draga lijepa noć? — Ča mi govorite? A komu nije!

Ilić, Vojislav J. - PESME

surih kamenih brda, goneći čupavo kljuse, S naramkom trnja i s puškom, ljubavi vična i boju, Ti slaziš, Adile draga. A tvoje kosice ruse Leluja jutarnji vetar, I diže feredžu tvoju.

Strašan u samoći, kao sveta gora, Na drevni me Olimp u osami seća, Ja slutim, verujem: tu je draga Flora, Flora, nežni simbol mladosti i cveća.

za lice svoje Čistije ogledalo od njinih nevinih duša: Svetle kô kâpi morske, a nežne kô slatki uzdah, Što ga Psiheja draga sa tajnim trepetom sluša. No svanu i dan žalosti.

Kravar se lagano krete, I, tromo brišući gunjče, šaptaše: „Pogano dete.“ Amor je veselo išô, jer draga beše mu zora I oštar, jutarnji vazduh što pirka sa tavnih gora.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

I Vi sami, draga prijateljice, ne osporavate nedostatak pisane reči „uz koju valja u mislima nebo razapeti“, no držite da su te njene

Manimo se, dakle, školskih knjiga i učiteljovanja! Za takav posao više volje nemam, a Vi, draga prijateljice, niste, sa Vašim bujnim temperamentom, više za skamiju.

Možda će se u toku naše prepiske ukazati zgodna prilika da Vas, draga prijateljice, upoznam sa najzanimljivijim ličnostima ovog duhovnog carstva, a sada bih samo hteo da sa dostojnim

Šta sve ne doživi ovo malo parče Zemljine površine? Kao što vidite, draga prijateljice, kroz vremensko prostorni kontinuum može se u mislima divno putovati, tamo-amo, u pre i posle.

Sada, kada znam da ćete me Vi, draga prijateljice, na mom letu pratiti, širim svoja duhovna krila za daleke letove. Preletećemo celu vasionu i uleteti

III KOLEVKA ASTRONOMIJE VAVILON, NjEGOV TORANj I NjEGOVI SVEŠTENICI Beograd Vi ste, dakle, draga prijateljice, spremni da putujete sa mnom do na kraj sveta.

Tim svojim poslom, položili su oni, ne hoteći i ne sluteći, temelje naše astronomske nauke.“ Želimo li, draga prijateljice, da u našem letu kroz minule vekove prisustvujemo najvažnijim scenama velike drame u kojoj je um čovekov

Nemamo, na žalost, vremena da se ovde zadržimo, robu razgledamo i pazarimo, ali ćemo to učiniti pri povratku. Vama, draga prijateljice, kupiću skupocenu zlatnu grivnu, a ja ću se zadovoljiti jednom mladom orijentalnom robinjicom; kažu da su

Zato sam i ja u stanju da odgovorim Vašoj želji, draga prijateljice, i da Vas upoznam sa tajanstvenim ličnostima koje smo na Vavilonskom tornju iz prikrajka videli.

I on ju je - je li to bio puki slučaj ili čudo? - pročitao. Ja vidim, draga prijateljice, Vaš upitni pogled, čujem, pored sve daljine koja nas deli, šta više, i Vaše pitanje: „Recite mi ali sasvim

“ - „A šta piše u toj knjizi o sudbini nas, pojedinaca?“ - „Ništa, draga prijateljice! Sa takvim se sitnicama ta uzvišena knjiga ne bavi.“ V DANAŠNjA ATINA.

A zašto da ne pokušam? - Učinićemo to, mi oboje, zajedno! Ja Vas, dakle, draga prijateljice, očekujem u predvorju Nikinog hrama.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Tek mu sune u gladu da u dan najvećeg posla stavi na sebe praznično odelo; i iskvari ga. Ali Milici njegovoj draga njegova lepota, draga joj njegova gizdavost, potegne i radi, dvostruko, krišom od muža radi i po tuđim kućama, i Boško

Ali Milici njegovoj draga njegova lepota, draga joj njegova gizdavost, potegne i radi, dvostruko, krišom od muža radi i po tuđim kućama, i Boško se ponavlja kao niko u

A ovaj vaš kukuruz, duše valja, sila je: razjarenim bikovima snagu lomi. Da čovek ne veruje, dok ne doživi... Eto, draga gospa Lela, posle svega moga petljanja i rada, mene još i bikovi vijaju.

— Željeznička stanica, furgoni, transporti svinja, vize svinjske, takse i prijateljstva sa izvoznicima, eto, draga gospa Nolo, to nas je pomoglo, i to nas je sad i upropastilo — kuka Pava veterinarka.

U poslednje vreme su Pavle i Branko mnogo čitali stare satiričare — draga lektira svih mladića — i mnogo se smejali. — Slušaj, Branko, tvoj istoričar profesor ispada neki satiričar.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Don Rodrigo: Al' imaj bar hrabrosti reći ono što ti duša oseća... Huana: Volim te! Don Rodrigo: Ah, draga moja Huano! Huana: Slatki moj Rodrigo! Sve su to bile reči kao napisane za nas.

Ona je vrlo slatko izgovarala ono: „Volim te!“ a i ja nisam mucao kad sam kazao: „Oh, draga moja Huana!“ I meni se i njoj dopalo i odlučili smo da stvar u tom smislu nastavimo.

Petrović, Rastko - PESME

O proleće divotno, sve sa tebe poludi! Da l' veruješ, draga moja, da je strašno umreti, I da li ću tako lako sreću podneti?

O proleće divotno, sve sa tebe poludi! Da l' veruješ, draga moja, da ću smeti umreti? Svu jesen mi u oči lišće padalo, K'o po šancu doskorašnjeg bojišta: Kakva sreća danas divna

A kad vojnik uđe da se kupa, po reci u noći On i njegov konj Draga, u koje ću ti vreme doći, Od ljubavi sam bon? Kad vojnik krepki u reku ujaše, Zakucaće na prozor tad neki

Kada me zaveje plavila njenih očiju znak. Zatim je gubim i nigde na njen ne naiđem trag, Kao mlaka svetlost, draga, u suton se raziđe, Kroz tugu moju samo još korača u daljinu blag Taj stas, koji će negde morati da naiđe Na ovu žudnju

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— nije propustila metla da stavi svoju primedbu, kad se sat gordo isprsi i reče: — Na tvome mestu ja bih ćutao, draga moja! Ako je neko visokog porekla on to ostaje i na đubrištu.

Šantić, Aleksa - PESME

O mili časi, kako ste daleko! Vi, draga lica, iščezla steko'... ste davno! Pusta je soba... moje srce tavno... I bez vas više ja sreće ne steko'...

1905. NE VJERUJ Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kažu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime, — Ne vjeruj!

U časima tijem, Kad na grudi moje priljubiš se čvršće, Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove piše! 1905. PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva I da sklopiš oči na dušeku mekom!

1905. PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva I da sklopiš oči na dušeku mekom! Kada mjesec sine nad našom rijekom I na zemlju pane tiha

Zato nemoj, draga, da te san obrva! Dođi, i u bašti budi ruža prva, I na mome srcu miriši do zore! 1906. POD JORGOVANOM ''Ko ti,

kad niz pragove siđeš sa ibrikom Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke, Prigrlim te sebi u svoje klobuke, I da tebe, draga, više ne dam nikom.

— Nikad! Moja srećo, kad ćeš mi se javiіt? — Nikad! Moje nebo, kad ćeš Mi zaplavit? — Nikad! Moja draga, kad će naši svati? Nikad! Moja suzo, kada ćeš mi stati? — Nikad! 1901. POŠLjE MNOGO LjETA...

Za društvo nekad ne bješe nam stalo, O sebi samo govorismo dugo; No danas, draga, sve je, sve je drugo: Sada smo mudri i zborimo malo... Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.

Lagano na murve, smokve i granate Ispe se u valu, sva sjajna i draga; Smijući se, ozgo, s jedne grane na te Rujni grimiz izli iz svoga krčaga.

I ne mogu više znati lepši ko je, Ili ti il' ona?... Kô leptir u letu Sav treptim, i mislim, draga, od vas dvije Koju li bih sada zagrlio prije?... 1918. MEDITATIVNE PESME PLIJEN Noć sjeverna.

Mrko sluti Onaj što kô vihor goni... Rukom drži kindžal ljuti, krvav kao mjesec oni. 1896. ELEGIJA O rijeko draga moga zavičaja, Kako si lijepa, kristalna i plava! U dubini tvojoj nebo odsijava. I lomi se blesak sunčevoga sjaja.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ja sam, Dore draga, drago tvoje, drago tvoje, Perazović kneže. Al' ne luduj, draga dušo moja, od Udbine da ti kažem glase!

Ja sam, Dore draga, drago tvoje, drago tvoje, Perazović kneže. Al' ne luduj, draga dušo moja, od Udbine da ti kažem glase!

cure Ljeposave: Čudo ljudi za đevojku kažu: tanka struka, a visoka stasa, kosa joj je kita ibrišima, oči su joj dva draga kamena, obrvice s mora pijavice, sred obraza rumena ružica, zubi su joj dva niza bisera, usta su joj kutija

Otkud knjiga, ako boga znadeš!“ Skoči Miloš na noge lagane, pa govori svojim čobanima: „Oj čobani, moja braćo draga, ova knjiga jest od dvora moga: stara mi je na umoru majka, pak me zove da me blagosovi, da na mene kletva ne

To je Miloš jedva dočekao: „Hoću, bogme, moja braćo draga; kad ujaku neću, da kome ću?“ Tad ga braća opremat stadoše; ode Petar opremat kulaša, a Vukašin oprema Miloša: na njeg

Onda reče vojvoda Momčilo: „Čujete li, moja braćo draga! Izdade me kuja Vidosava, no dajte mi sablju ponajbolju“. Hitro su ga braća poslušala, dadoše mu sablju ponajbolju, pa je

Hitro su ga braća poslušala, dadoše mu sablju ponajbolju, pa je Momčil' braći besjedio: „Čujete li, moja braćo draga! Vi udrite vojsci po krajima, ja ć' udarit vojsci po srijedi“. Mili bože, čuda velikoga!

Kad to začu Vukašine kralju, on doziva dva brata rođena: „Čujete li, moja braćo draga! Eto vila sa planine viče, nije vajde što harčimo blago, ne da vila temelj podignuti, a kamoli sagraditi grada!

“ Veli njima stari Jug Bogdane: „Đeco moja, devet Jugovića, ja ću lasno piti kupu vina, nego mislim, moja đeco draga, čime ću ja darivati Laza“.

silan car Stjepane, on se maši rukom u džepove, te izvadi hiljadu dukata, i izvadi od zlata jabuku, u jabuci trn kamena draga, obilježje Milici ćevojci.

“ A Marko ih omilova rukom: „Dobro došli, moja đeco draga! Jesu l' zdravo Srblji vitezovi, i čestiti carevi i kralji?“ Čauši se smjerno pokloniše: „Gospodaru, Kraljeviću

devet ćemera, ispod grla do devet đerdana, a na glavi devet perišana, povrh toga kruna pozlaćena, a u njojzi tri kamena draga: sjaje noćom kako danjom sunce; pa besjedi slavnome Lazaru: „Gospodine, slavni knez-Lazare, zazor mene u te

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Koga ja gnjavim Nemam pojma OTKUD MENI OVA SNAGA Otkud meni ova snaga Gde bih steko te mišiće Da mi hrana nije draga Da mi nije drago piće Volim brate lepo sesti Volim brate dobro jesti Volim se sa šniclom sresti Il za stolom il

Čovek može ispratiti Osamdeset šest hiljada ljudi Samo jedan lik Ne nestaje bez traga Kada odlazi Osoba koja je draga U jednom danu Dvadeset četiri duga sata Dvadeset četiri gosta Možete skinuti s vrata Samo jednog Uvek natrag

stvara Zašto ne ide u Split A mornar ajkula stara Reče sa puno žara ŽELIM U ČAČAK I KVIT JER U ČAČKU JE MOJA DRAGA LEPTIRI SA LEPIM GLAVAMA Leptiri sa lepim glavama Ne mogu da žive u stiskama Već u polu među travama I na cveću

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Ode naša škola, naša draga školica! — promuca rastuženo poljar Lijan roneći krupne suze. — Gdje li će se sad okupljati dječaci Lipova?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

GORNjI GRAD U njemu su, veli, sokaci, ulice od čista zlata, duvarovi, tojest beden gradski, s draga kamena aspisova, s dvanaist velikih kapija; svaka ta vrata po od jednoga su bisera; troja su mu vrata od Istoka, tri

Eda je koji od nas od kamena draga, od zlata i srebra, bakra, koje li druge takve poskuplje stvari satvoren? Nismo li svi skupa, što je god na svetu

« Ja već što više od mene išteš, što li čekaš tu? III EPILOG NA ZEMLjI Besednik Prihvati s draga joj srdca od nebesnoga činonačelnika ugovor o Hristovu začnuću.

ne štedi, dečicu i mladež ne poznaje, udovice ni sirote ne žali, lepote i krasote lične ne miluje, blaga ni kamenja draga za iskup ne gleda. Sve jednako mori kako što kosac travu kosi i ništa ne probira...

A što su što i vrsne čije zemljane polate suproć nebesnih, ako bi baš sve cele sa suha zlata s bisera i draga kamenja sagrađene bile?

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Što mi, dragi, ne dolaziš? Sinoć sam ti dolazija, po azbašče pošetaja, alov jaglak izgubija. Ako mi ga, draga, nađeš, operi ga, prati mi ga po čiraka Spiridona! — Oprala bi, drago moje!

— Oprala bi, drago moje! Rakli-sapun nestanjuje, bistra voda presa’njuje, jasno slunce na zapadu! — Operi ga, draga moja! Tvoje ruke — rakli-sapun, tvoje oči — dva kladenca, Tvoje lice — jasno slunce!...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti