Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Stanka ga je znala po razgovorima drugih devojaka i gledala je na njega kao na Đuricu Dražovića, čiji je otac umro pod nadzorom, a nikad joj i ne pade na pamet da pogleda na njega kao na momka.
a pisari stadoše žurno pisati naredbe klenovičkoj opštini, iz koje je Đurica, i svima okolnim opštinama : »da Đuricu Dražovića u svome domašaju potraže, uhvate, i pod jakom stražom, dobro vezana, amo sprovedu«.
starac ispriča opširno kako su ga hajduci uhvatili na putu, mučili ga i terali da venča »odbegšega zlodjeja Đuricu Dražovića sa djevicom Stankom, koja svojom dragom voljom ide za njega.
ide u raj, a jest, o raju. Ko li je tamo ? — Moj tata izvesno, a i svi stari Dražovići... Istina jest, više nema nas Dražovića. Ja ću poginuti, to je već izvesno, a ja sam poslednji, dece nemam... a ono«...