Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kakva mati. Ona mu se javljala u sećanju, na maloj, drvenoj, klupici, koju je vukla za sobom. Na kojoj je sedela, posle materine smrti, satima, i govorila sama sebi.
Bili su tromi i mirni. Njegov vodič mu je našao prenoćište u jednoj drvenoj kući, ispod austrijske stražare, na granici.
ali kad Pavle diže glavu u niskoj, ali prostranoj, izbi, u kojoj su bili visoki, beli, kreveci, vide nad glavom, u drvenoj gredi, četiri slova, koja su bila ispisana na krstu na Golgoti.
Na sto, dvesta koraka, odatle, kraj druma, u jednoj drvenoj izbi, bila je stražara poljskih graničara, koje vide, kako se oko njegovih kola vrzmaju.
Ćutala je, nije to ni Petru rekla, ostala je dugo, tako, zagledana u tavanicu i Sunce, koje je bilo, u drvenoj građi tavanice, ucrtano, a imala, i oči, i usta – koja su bila velika.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
⁸ Žene bez dece u Homolju „paze kad nerast skoči na krmaču i zapeni ustima, pa hvataju od one pene u novoj drvenoj ložici, i njome zamese testo i naprave tri kuglice, osuše ih u tri dana na suncu, pa ih uoči svakog petka progutaju po
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Kad god bi je vidio, njezin kum Veselica oduševljeno je kriještao i udarao se po svojoj drvenoj nozi. — Ih-ih, vidi je samo! Aki-begova kobila, Vasiljevića Alat, pa odmah za njima naša Marijana, treća.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
prepoznao otprve Vuka Karadžića po drvenoj nozi i rajsnegli kojom je pričvršćivao čarapu, jer ga je nerviralo to što mu neprestano klizi naniže.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
MOLITVA Oče naš senko sveta seda pogurena na drvenoj ragi. Sa loncem razbijenim na glavi i očima punim vetrenjača plavih.
Dve ruke koje čitaju „Borbu“. U toj drvenoj rupi, sličnoj mrtvačkom sanduku, gde se spava, hleb i vino i krevet od dasaka. Jedan crveni, radnički jastuk.
Dole, ispod bedema, čeka me jedan smešni, žuti, zarđali tramvaj. Oko njega se okupila gomila crnih ljudi, u drvenoj, crnoj obući, sa somotskim prevezima, koji vise sa njinih širokih, crnih šešira, u neredu, kao da su nečije krpe.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Pričini mi se, u ponoć, da neko istovara Suve orahe što zvone po toploj drvenoj ploči... Ali ne: to se vetar sa travom dogovara Na koju će stranu sveta sutra da kroči.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
je malo zemnu koru čepalo, riječju; Petar, (još za života prozvan svetijem) bijaše taj čovjek što sjeđaše sad na drvenoj stolici, prema tinjajućem ognju u gotovo, praznoj sobi, oboren mislima. Da, čitaoče poštovani, to bješe glavom On.
Sunce bješe na zahodu. Serdar otišao u dubravu da usječe nešto građe. Pod avlijskim zidom, na jednoj drvenoj klupici, sjedio je Janko i nešto pisao na listiću artije.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Jednoga radnoga dana, odmah sunčanom smiraju, Kušmelj i njegovi okupili se oko trpezice, na kojoj se dimljaše pura u drvenoj zdjeli. Sjever je jako duvao.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
” Kada sam kao pastir na pašnjacima svog rodnog Idvora zabadao nož u zemlju i udarao po njegovoj drvenoj dršci, znao sam savršeno dobro da je zemlja bila deo vibrirajućeg sistema i da se udarac po dršci noža mnogo bolje
Krakov, Stanislav - KRILA
Mali Anamit je nosio Duškov ručak na drvenoj tabli. Iz susedne sobe se uskoro čuo pukovnikov glas. Protestvovao je što ih jednako kljukaju sardinom.