Upotreba reči drvenoj u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Kakva mati. Ona mu se javljala u sećanju, na maloj, drvenoj, klupici, koju je vukla za sobom. Na kojoj je sedela, posle materine smrti, satima, i govorila sama sebi.

Bili su tromi i mirni. Njegov vodič mu je našao prenoćište u jednoj drvenoj kući, ispod austrijske stražare, na granici.

ali kad Pavle diže glavu u niskoj, ali prostranoj, izbi, u kojoj su bili visoki, beli, kreveci, vide nad glavom, u drvenoj gredi, četiri slova, koja su bila ispisana na krstu na Golgoti.

Na sto, dvesta koraka, odatle, kraj druma, u jednoj drvenoj izbi, bila je stražara poljskih graničara, koje vide, kako se oko njegovih kola vrzmaju.

Ćutala je, nije to ni Petru rekla, ostala je dugo, tako, zagledana u tavanicu i Sunce, koje je bilo, u drvenoj građi tavanice, ucrtano, a imala, i oči, i usta – koja su bila velika.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁸ Žene bez dece u Homolju „paze kad nerast skoči na krmaču i zapeni ustima, pa hvataju od one pene u novoj drvenoj ložici, i njome zamese testo i naprave tri kuglice, osuše ih u tri dana na suncu, pa ih uoči svakog petka progutaju po

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Kad god bi je vidio, njezin kum Veselica oduševljeno je kriještao i udarao se po svojoj drvenoj nozi. — Ih-ih, vidi je samo! Aki-begova kobila, Vasiljevića Alat, pa odmah za njima naša Marijana, treća.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

prepoznao otprve Vuka Karadžića po drvenoj nozi i rajsnegli kojom je pričvršćivao čarapu, jer ga je nerviralo to što mu neprestano klizi naniže.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

MOLITVA Oče naš senko sveta seda pogurena na drvenoj ragi. Sa loncem razbijenim na glavi i očima punim vetrenjača plavih.

Dve ruke koje čitaju „Borbu“. U toj drvenoj rupi, sličnoj mrtvačkom sanduku, gde se spava, hleb i vino i krevet od dasaka. Jedan crveni, radnički jastuk.

Dole, ispod bedema, čeka me jedan smešni, žuti, zarđali tramvaj. Oko njega se okupila gomila crnih ljudi, u drvenoj, crnoj obući, sa somotskim prevezima, koji vise sa njinih širokih, crnih šešira, u neredu, kao da su nečije krpe.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Pričini mi se, u ponoć, da neko istovara Suve orahe što zvone po toploj drvenoj ploči... Ali ne: to se vetar sa travom dogovara Na koju će stranu sveta sutra da kroči.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

je malo zemnu koru čepalo, riječju; Petar, (još za života prozvan svetijem) bijaše taj čovjek što sjeđaše sad na drvenoj stolici, prema tinjajućem ognju u gotovo, praznoj sobi, oboren mislima. Da, čitaoče poštovani, to bješe glavom On.

Sunce bješe na zahodu. Serdar otišao u dubravu da usječe nešto građe. Pod avlijskim zidom, na jednoj drvenoj klupici, sjedio je Janko i nešto pisao na listiću artije.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Jednoga radnoga dana, odmah sunčanom smiraju, Kušmelj i njegovi okupili se oko trpezice, na kojoj se dimljaše pura u drvenoj zdjeli. Sjever je jako duvao.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

” Kada sam kao pastir na pašnjacima svog rodnog Idvora zabadao nož u zemlju i udarao po njegovoj drvenoj dršci, znao sam savršeno dobro da je zemlja bila deo vibrirajućeg sistema i da se udarac po dršci noža mnogo bolje

Krakov, Stanislav - KRILA

Mali Anamit je nosio Duškov ručak na drvenoj tabli. Iz susedne sobe se uskoro čuo pukovnikov glas. Protestvovao je što ih jednako kljukaju sardinom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti