Sremac, Stevan - PROZA
se onako u šeširu razgovarala s Jovom, a zatim su ispod ruke u ljubaznom razgovoru otišli u kafanu na večeru za inat dušmanima. Posle su lepo živeli. Nikad svađe. — A, šta — reče mu jedan — a ti se pomiri sa tvojom domaćicom. — A što?
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Iziđe iz zatvora pa odmah za nekakvog tamo feljbabu, Maksića. Ode i propade. Propila se među onim dušmanima, tugovala za našim svijetom, a onaj njezin preko praga joj dao nije, tukao je. — Tukao? — opet jeknu djed.
Treba, brate, pomoći pri evakuaciji, samo neka dušmanima ne ostane. Kanda isto misle i ovi moji prijatelji, jer čim je u šipražju nešto šušnulo, Vačkonja načulji uši.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Kretosmo kroz selo. Naše je odstupanje došlo iznenada, te žene nariču na sav glas: — Zar nas dušmanima ostavljate?! — Deco naša, zar mi samohrane da se bijemo!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
da skorim drukče bude: Nit' imaš dosta snage da sam se preporodiš, Nit' nosiš svest u duši i ljubav cele grude, Da s dušmanima mnogim svud jednu borbu vodiš... Ja vidim rulju s brega, gde juri da te skrha, I gledam tebe kako niz brdo i sam hrliš.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
A mi ćemo odgovorit’ Vedra lica (kako nije!): „Mi se nismo odmarali — Svađasmo se najsvojskije. Dušmanima svojim dasmo Radost novu pljuskom svakim; Krstili smo jedan drugog Imenima svakojakim.
Jakšić, Đura - PESME
Hrani, neguj, Crnogorko, I lep nauk kazuj njima: Svetiti se dušmanima — Moja verna Crnogorko! 1862. NA LIPARU Jeste li mi rod, siročići mali? Il’ su i vas, možda, jadi otrovali?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
U pesmi o Marku ona je to zlato primala i iz sultanove ruke, i tako sramotila svoj ponositi san o nadmoćnosti nad dušmanima. U toj pokornosti caru — ma kako ona ograničena, nestalna i neznatna bila — leži najdublja sramota.
U tim borbama rasla je narodna vera u pobedu nad vekovnim dušmanima. Iz tih borbi sirotinja raja ušla je u veliku bunu iz 1804.
Onda car ode u tamnicu i, našavši Akira živa, pun radosti pita ga bi li on mogao svojom mudrosti odoljeti dušmanima. Akir veli da bi, ali se prije mora oporaviti od nevolje pretrpljene u tamnici.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— zapita ih zatvarajući leđima (i već ostalim) vrata za sobom. (Da bi se, dabogda, tako i usta dušmanima zapušila!...) — Zdravo, ti kako si, Doke?