Ćipiko, Ivo - Pauci
vidiš, taman sam tebe tražio; nakupilo se preko sto šezdeset kruna, a to ti je preko četrdeset talijera što novaca što dućanske robe u ovoj godini. —Fala bogu, kako vi znate. —A što ćeš od ona dva porubana govečeta? — prevrne gazda govorom.
Dva sina, kao dva grada, donijeli jesenas lijepih para. Mišljahu onim platiti i kamatu i „ratu”, i godišnje dućanske potrkušice, a kad tamo — ne dostiže ni za kamate.
Kroz četrnaest dana mora da plati — tako glasi osuda što je neki dan primio — oko sto talijera i parbene troškove za dućanske stvari.
Dućanski momci, ni nadstojnik Vaso, ne susreću ga kao negda i ne nude ga rakijom, a stric Petar, bacivši sa leđa vreću dućanske robe, već rakijom nakresan, veli mu: , — Došao je i na te red, Rade!
U dućanu čeka gospodara, i, čekajući, razgleda dućanske stvari, sluša što ljudi govore, i u razgovor ubacuje po koju svoju riječ.