Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
vlašću Porte gdje podanici ne plaćaju harač ili glavarinu sve dok ne ponesu hlače, jer se prije toga vremena smatraju dječacima koji nisu sposobni raditi i zarađivati za život.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubijeg srca.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja pođe za dječacima, koji sad skakutahu pred njim prepirući se. Ta graja privuče pažnju po kućama, te se svuda otvarahu prozori, a on se
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
nadgrobne ploče bez natpisa, naherene i obrasle mahovinom, pričaju i smiju se, a kad u širokim bukvama zašumi vjetar, dječacima se čini da se to, dolje u Gaju, još uvijek nastavlja davno minula bitka između silnih begova i mrka hajduka.
Uvijek je ćutke, i nepozvana, išla za dječacima, posmatrala šta rade i kako se igraju, pronalazila ih u ribarenje oko rijeke, u krađi lubenica, u potrazi za ptičijim
Baterija će biti bolja, lakše ću je sakriti od ostalih. — A što da kriješ? — začudi se Jovanče. — Zar ostalim dječacima nećemo kazati za ovu pećinu? — Bolje je da ne govorimo — predloži Mačak.
Treperile su po Gaju zlataste sunčane pjege, mamile u igru, ali dječacima se nikud nije polazilo. Svi su već odavna na okupu, ali nema dvojice najglavnijih: voće Jovančeta i majstora Mačka.
— Lunjo, kćerko šume, kako si to tako iznenada iznikla ?! Lunja se prihvaća najobičnijeg svakodnevnog posla: krpi dječacima košulje, čarape, kape, prišiva dugmad.
U potragu za odbjeglim dječacima on je, istina, pošao po kneževom naređenju, ali mu je, kao pravom djetetu, više bilo stalo do toga da napipa i otkrije
— Siroti dječaci, nastradaće kao vo u kupusu. Da se on sam nadmudruje s dječacima, da ih progoni i juri s tuđih voćaka, iz bašta i oko potoka, to mu je bilo sasvim prirodno i na mjestu.
U cedulji je, kao što smo vidjeli, bilo i ljutnje zbog poljareva stradanja kod Žujine tajne kuće, i začikavanja da će dječacima podvaliti, i napomena o velikom iznenađenju i, konačno, opomena da se čuvaju.
štapom odveslao na sasvim suprotnu stranu, u rakite pored potoka, stavio torbak pod glavu, pokrio lice šeširom, a dječacima je prikričao: — Dođe li opet do kakve bune, probudite me da ne zakasnim na paradu.
Vijala bi ga kroz pet sela. Zavijano hajdučko gnijezdo ne priča više ništa o dječacima, ne zove više nikog u svoje okrilje. Jesu li ga, možda, svi zaboravili? Ne, ne.
— Nijesu ono avioni. To su tenkovi, prolaze cestom. Momčina ostavi posao i zajedno s dječacima pope se na zaobljeni vrh brežuljka i zagleda se u daljinu.
Nikoletina samo odmahnu rukom, steže pušku i nerado krenu za dječacima. Tek što stigoše na ivicu jaruge, kad se kroz Gaj začu kršenje grana i tutanj nečijih nogu.