Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Kako će i biti, brate — smekšava se djed. On pjeva, pjeva nekako žalobitno kao da tri dana kruva nije jeo, a jadna mladica pogibe od plača.
— A, šta veliš, Sajane? — Žalobitno, brate Milošu — zavodni Džakan očima — kao da smo opet oni nekadašnji dječaci. E, samo da nije dolje one crne koke koja
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Suva zima stegla. Odasvud bije, prži i kao ujeda, grize oštra i nemila studen. Ruštri se okorjeli snijeg, i žalobitno cvileći ugiba se pod nogama. — Baš niko ništa, Vujo! — trže se starac i obrnu se djetetu.
— prosu se opet šapat, bolan i drhtav šapat od usta do usta, a iz polja od torova razlijegalo se žalobitno jadikovanje malog Đoke za svojim Jabom. I sva se čeljad zaplakaše, zajaukaše.
— jeknu pokojni Partenija kô uboden, a glas mu žalobitno zadrhta, i suze ga obliše. — To nešto, Simeune, mlogo žalobitno. Uli-de mu Mićane, jednu čašu.
— jeknu pokojni Partenija kô uboden, a glas mu žalobitno zadrhta, i suze ga obliše. — To nešto, Simeune, mlogo žalobitno. Uli-de mu Mićane, jednu čašu. — O, ljudi, ovo ukrstilo sa obadvije strane, pa ne da oka otvoriti!
Strašno je to huktanje i šumenje! Sad je tužno i žalobitno da čovjeka srce od tuge zaboli, sad opet silno, bijesno i snažno kao snaga i sila bosanskih, nesrećnih kraljeva i