Obradović, Dositej - BASNE
— Pravo se orao na svoje perje tuži. Ništa nije žalosnije čoveku nego kad od ovojih srodnih strada; od koga će dakle pomoći čekati?
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Ništa žalosnije od rukavice Kad ostane bez životne drugarice! I nigde nikog da se potrese Kraj slike ove, zbilja potresne...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „A zašto?“ „Vaistinu, smiješ se od dobrote a ne što ti je srce veselo; to se vidi; lice ti je žalosnije kad se nasmiješ. Dobar si i meni i ostalim grešnim ljudima. Dobar i predobar, a mi kakvi smo prema tebi?
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
“ On otvara oči, onda usta i zaprepašćen, prestravljen jaukne. „Gle, gle“, kažem, „što jaučeš žalosnije, sve mi je smešnije. Volim da te gledam tu, eto tako, u tom krevetu, kao u mrtvačkom sanduku.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Borisav Stanković možda ima toplije naslikanih likova; možda i čulnijih, strasnijih; ima i onih koji bolnije pate i žalosnije završavaju.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
svoju u strašnoj smrtnoj muki bespomoštnu ostave, kad deca ot roditelja begaju, da izbave se javne pogibeli; može li žalosnije biti mile srodnike svoje gledati kako mrtveukopatelji sa kleštama i čakljama iz kuće, sobe ili koje druge staje nemilo,
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Bilo je žalosno posmatrati posivelo drveće i cveće koje je venulo onoga časa kad bi se izvuklo iz pupoljka. Još žalosnije je bilo gledati starce i decu kako se muče da udahnu kap vazduha.