Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Svi se čude. Stanu pred kuću Alkinu. Alka je već izvirivala kroz žaluzije. Srce joj jače kuca, eto joj žive želje Milivoja.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
! Až-dru-ba-leeee...! Što si to opet učinio, morija te odnijela!... Povirio bih kroz priklopljene žaluzije, ali Aždrubalu već ni traga: predosjećajući batine, nekud je klisnuo i skrio se.
Pritajio sam se. Na nebu se blijedo ocrtala duga. Gledao sam je isjeckanu mokrim letvicama žaluzije, imao sam u isti mah osjećaj skučenosti i osjećaj beskraja.