Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Ode, vjere mi, ko na Kosovo! — Ehej, pogledaj ga, posljednje krejino pero na kićenoj kapi hajdučkoj. Iz žandarmerijske kasarne Savu prebaciše u sreski zatvor, dobro znanu buvaru, „ćuzu“, a odatle ga sprovedoše u čuvenu bihaćku „Kulu“,
Samo sam ja jedini znao šta on to čeka i što bi ga moglo probuditi. U jabučaru, u hladovitoj sjenici žandarmerijske stanice, sjedi uvrh stola brkati komandir Munižaba, rodom iz Like, a s obje strane uokviruju ga njegovi potčinjeni.
U tome poslu žandarmerijske stanice međusobno se takmiče. Javljaju se žandarmi pjesnici, a nije rijetkost da se za ispomoć uzme i neka namišljalica