Upotreba reči ženinih u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Što se tiče Rosije, njemu je, veli, Rosija, kao i svako drugo carstvo ovog sveta. Nema ništa protiv ženinih rođaka, koji se u Rosiju sele.

Đurđe više nije mogao da spava, na majorši, ali je ležao, noću, na tatarskim jastucima, na zemlji, kod ženinih nogu, kao da mu je, bože prosti, mati. Bio je prestao da se, često, smeje, i bio je manje veseo, nego u svom otečestvu.

Ćipiko, Ivo - Pauci

i čisto toga časa krv mu navrije u glavu i, predosjećajući nesreću, zatvori za sobom vrata da konja makne s majčinih i ženinih očiju. Ali Smiljana ču rzanje i pođe za Radom. Majka i sin se zgledaše. — Nesreća, Rade! ...

Žena ćutke pođe do svoga kovčega, otvori ga i izvadi đerdan. Noseći ga, zvekne srebro. Rade ga primi iz ženinih ruku: — Na, — veli Marku — uzmi ga u zalog, pa da je tvoj ako ti o svetoj Kati ne povratim novac... Uzmi brate, pa idi!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Ja ću,ja ću! — otimao je suknje iz ruku ženinih — samo ja znam da stvorim da budu hladne kao led, je li? — Kad dovrši glačanje, unosi suknje u spavaću sobu, veša ih o

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti