Upotreba reči živanu u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

) Vratim se kući, a nije daleko, i pošljem u okolna sela: Raoniću Arseniju u Loznicu, Živanu (Petroviću) u Kalenić, Živku Dabiću zetu u Jautinu; i sva ta sela, i još druga, s puškama dođu na brankovički vis.

(Neki pogrešno pišu da je to slao neki beg iz Birča ili Leskovca.) Odatle odma pišem i Živanu buljubaši, i njemu sve kažem za Musta-pašinog sina bimbašu, i opširno mu javim, nego da on čas pre povede vojsku u

Pred veče vratimo se i, kroz ljubinske popaljene kuće i pokraj jednoga odeljenja Turaka, dođemo u Takovo Živanu popa-Petrovu, kome je kuća u lugu, gde smo pređe još naručili, da on svagda gotova za nas ̓leba u prepravnosti drži.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Slučajno se beše desilo te je kapetan otišao za nekoliko dana na odsustvo, a ostavio Živanu da ga zastupa, kao najstariji pisar.

— A, izbrusiću ja njega dobro! — reče načelnik, popreti prstom, pa sede i poče pisati pismo ćati Živanu, zastupniku kapetanovom. Mora da je nešto vrlo oštro pisao, jer se sve mrgodio i mahao glavom.

— Dabome!... Jest!... Imaće, ako nema! — zavikaše gotovo svi. — Samo se čudim onom ludom Živanu — reče Purko kao uz reč — što mu ne da devojku! — Zar onaj iz Ovčina? — upita čiča Mirko. — A on, dabome...

Purko iziđe onamo do vratnica. Svi se ućutaše da čuju šta će biti. — Što zoveš, more, što? — viknu Purko Živanu. — More, vrati mi dete... biće belaja! — viknu Živan. — Okani se ćorava posla! — odgovori Purko.

— A je li tvrda vera, more, je li? — upita ga Purko. — Jest, more, jest! — oteže čiča Sredoje. — Pa kaži Živanu nek dođe! — viknu Purko. — Vrata su mu otvorena! — Šta veliš? — upita čiča ozgo. — Dođite, braćo, slobodno!

Živan ne da — već ga zove u Ovčinu, i on ga prima u kuću i u za drugu. Naposletku, Strahinja zahvali i Purku i Živanu, pa reče da najvoli ići u svoju kućicu, jer je, veli, svoja kućica — svoja slobodica.

I dan danji pričaju starci i babe o Živanu Dušmanu, o Strahinji, o Savi Savanoviću i o zaroškoj vodenici, i kunu se svim čudima na svetu da je sve tako bilo i da

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Danas imaju sastanak u opštini, pa treba da si tamo poranije. — Dobro, dobro, kaži gazda Živanu da ću sad poći, dâ ako ne bude uzalud.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti