Jakšić, Đura - PROZA
Kad je zora svitala, mi smo već bili kod Živkove kuće... Njegova stara mati, bog da joj dušu prosti, lepo nas je primila i dočekala; a kad joj je Živko rekao da joj je
Ujutru se iskupilo u kuću i oko kuće ljudi i žena, po većoj časti iz rodbine Živkove; oni su, sve dvoje i dvoje, šaputali, klimali su glavom i uopšte su pokazivali da su takvom ženidbom nezadovoljni, ali