Radičević, Branko - PESME
Tako eto u prašinu pljunu, Zgradi blato, pa u njega dunu, Blato živnu, eto ti čoveka, A Bog njega ovako dočeka: „Ču li, čoče, ču li, dete moje, Što god vidiš, sve je ovo tvoje, Vataj,
No zasad ovo primite ovako, Druga će pesma kazati je l' tako. II Sunašce granu, sve na zemlji živnu, I glednu gore onom suncu divnu, A sunce opet divno s' razigralo, Pa ljubnu dole veliko i malo.
“ XVIII Njegova je, njegova je! U srcu mu opet živnu, Te potrže iz potaje Uspomenu onu divnu. Divna lije, silan Bože!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— A kod koga si sad? — Ni kod koga, tražim gazdu. — Bogami, baš nama treba najmenik — živnu djed — Ovaj naš odlazi za koji dan. Em si jaka momčina, em si Rade, moj imenjak, baš dobro.
— Vala, i vrijeme mu je bilo. Djed je i dalje preneraženo ćutao, kao da više nije čeljade od ovoga svijeta, a društvo živnu i okuraži se. Bestraga mu glava, nek je konačno riješena i ta zagonetka sa svetiteljem.
Ostadoše mu samo čeljadeće noge, da se drugi ljudi sjetuju i uzmu u pamet. Starica odjednom živnu, usvijetli očima i pobjednički graknu: — Aha, nek mi sad kažu da ga nema. — Koga to, bako? — Koga!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
— Oblače, ploviš u neznan modru, lakše, pričekaj mene! Za prvog snega odjednom živnu, pospanu zbaci mrenu, podiže glavu, zalaja glasno, u pustoš belu krenu.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
I tad, o čuda, živnu cela soba, Ko da joj se duša, zamrla, povrati. Blesnuše slike, i prozora oba, Sat, u zakašnjenju, tad korak uhvati S
Rakić, Milan - PESME
ljubavi prave, željene i čedne, I sve što u duši mojoj beše časno, I dobro, i nežno, ispod kore ledne Prenu se i živnu i zaklikta glasno.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Čas ljubavi prave, željene i čedne. I sve što u duši mojoj beše časno, I dobro, i nežno ispod kore ledne, Prenu se, i živnu, i zaklikta glasno!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— zabobonji iz žbunja neki djevojčicama dobro poznat glas. Čitava grupa sad malo slobodnije živnu. Nije tamo, znači, nikakav razbojnik, mrtvac ili nešto slično. To je neko od poznatih.
— Bogami jesmo! — živnu Jovanče. — Čak i naša mirna Lunja. — Eh, opet žensko! — zlovoljno smrsi Stric. — Baš mi je ono za neki boj.