Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Tuži mlada, za srce ujeda, oči gòrê živje od plamena, čelo joj je lepše od mjeseca, — i ja plačem kâ malo dijete. Blago Andrij' đe je poginuo — divne li ga oči
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
gospodu Bogu, povrati se svome domu, i jedva živa zateče svoga roditelja, te se s njim oprosti i ukopa ga, te do smrti živje | kao pravi hrišćanin, ali opet doklen je gođ živio svakoga je ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s družinom