Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
I, onda... ala ćemo se proveseliti! — reče Kruška, a oči mu zavodniše. — Ne znaš ti, Ivane, brate, kako je živjeti među ljudma koji te ne vole!... Ej, kako bih ja voleo da imam koga ženiti ja udavati!... Samac sam ti u svijetu.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Pa šta ćete vi u ovom hramu kad tako radite? Šta sam ja zgriješio bogu, da mi ne date pod moje stare dane živjeti? Kako ću — veli — poći na nebo, gdje će me sjutra-preksjutra svevišnji pozvati, kako mu smijem stati pred lice i dati
Matavulj, Simo - USKOK
Vjeruj da ja u svojoj zemlji nijesam učinio ništa sramotno, sa čega bi ljaga ostala na meni, sa čega ne bih bio dostojan živjeti sa slobodnijem junacima!
„Ne damo harača!“ rekoše Crnogorci. „Ako ćemo ga davati, davaćemo ga Turcima, pa s njima u miru živjeti!“ Poslije sedam godina opet je vladika skupio glavare zbog iste stvari i opet načiniše zakon, bolji i veći od prvoga,
čast tvome đetiću, ali ja sam rekao pošljednju riječ, a o toj raboti već ne troši riječi, a naše kuće, ako hoćeš, mogu živjeti u ljubavi kao i do sada!
Milićević, Vuk - Bespuće
zaborave na ovo očajno djelo, jer, završavalo se ozbiljno i tužno njegovo pismo, bolje je i glupo umrijeti nego glupo živjeti.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Potopljen kao i svaka prošlost, zavičaj će živjeti svojim životom nijeme sjenke i za vedra, sunčana dana, on će se, vjerovatno, čak i nazirati u sijeroj mirnoj vodi
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
vidi da Baš-Čelik nekud ode, javi se ženi, a ona se začudi i prepane pa mu reče: — Boga ti, zar ti je tako omrznulo živjeti, te si se vratio po mene!
Kršteni ga kralj htjede pustiti, ali Grbo mu reče: — Ako ga pustiš, niti ćeš Ti živjeti ni ja. — A da šta ćeš od njega? — upita ga kralj.
čeljade: — Moj sinko, — veli ona njemu — ti si dosta sad jaki, više ti ne treba moje hrane, odsad ćeš moći i bez mene živjeti; idi po svijetu pa radi, te se hljebom hrani; ali prije nego se rastanemo, moraš me svojom rukom ubiti. — Sačuvaj bože!
Sjutradan reći će Tarigora: — E braćo, ako će se živjeti, mora se i raditi, stoga ako ste sporazumni sa mnom, a vi hajte danas u lov, a ja ću ostati da spravljam ručak i da
pa idi svojoj kući ako hoćeš i neka te prati božji blagoslov; a ako nemaš volje da ideš odavle, možeš ostati pa tu živjeti, i niko ti za to neće zamjeriti ili prigovoriti.
Pošto im otac umre, reče nepravedni pravednome: — Hajde od mene, nećemo više zajedno živjeti, i evo ti trista cekina i jedan konj, to ti je dno od svega što nam je od oca ostalo, više ti nema ništa.
Svijetla kruno, ja neću više ovoga gospo'stva; ja volim opet biti prost vojnik, pa imati svoju slobodu, negoli ovako živjeti.
HAMAL I HADžIJA Bio neki vrlo siromašan čovjek, te ne mogaše drukčije živjeti nego najposlije morade hamaliti samo da zasluži koru hljeba, pa da se prehrani.
„Kod nas se može sa sto dukata vrlo dobro u dućanu raditi, pa zašto bih ja ovaj teret podnosio, kad mogu sad lakše živjeti.
Pa to tvoja žena! I ti mogao s njom živjeti! I opet došao da je izvadiš! Ta ja sam u tu jamu upao prije toliko vremena, pa mi je iznajprije istina bilo teško, a
— Pa koliko imaš nadnice, bolan? — Imam samo pletu. — Pa možeš li živjeti o jednoj pleti? — Mogu, i da mi se neće. Ali od ove plete vraćam jedan dio dugove, drugi davam na dobit, a trećijem
gonim za moje konje, jer ti imaš tvojega agu, a u turskoj živiš zemlji pa ne smiješ, bolan, tako slobodno kao Turčin živjeti. — Pa nastavi: — Derte vi dvojica, drž'te toga Vlaha; nek i on zapamti da ne može bez izuma turske livade pasti.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
potonju reče“, odgovori Mita, „da nema te ljubavi, pa ni te sile, koja bi ga mogla iz Crne Gore pokrenuti; da će u njoj živjeti do svog suđenoga dana. To je potvrdio svojom poštenom riječi, a moj gospodin, ništa mu više na to odgovorio nije!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
p. ženi se ili uzima slugu) za koga se misli da neće dugo zajedno živjeti. 2) ZAKLETVE Ako sam, od mene ostâ trag Brankovića! Ako sam (ukrâ pare) išâ kuda i one (pare) odu!
— I Gvozden je umro. — Lijepa smrt — blaženo blago. — Bolje je časno umrijeti, negoli strašno zlo živjeti. — Dosta žive ko dobro žive, ali ko dobro umre. — Smrt je lek svemu. — Kome nije vijeka, nije mu ni lijeka.
Lasno, ti je agi begovati, Mladim momcim’ igru zametati! Lasno ti je živjeti Turčinu Uz kadiju i sirotu raju! Lasno ti je pjanu zapjevati, I žalosnoj majci zakukati, I strašljivoj kuci
Bolje ti je izgubiti glavu, Nego svoju ogr’ješiti dušu. Bolje ti je muški poginuti, Nego ženski sto godin’ živjeti. 4) ŠTA JE ZLO Zlo godište roda ište, A nevolja prijatelja.
Ne plače slijep što nije lijep, Već što ne vidi bijeli svijet. Ne straši se muški umrijeti, Već se boji sramotno živjeti. Nije anđel da se ne razljuti, Nit je šejtan da se ne pomiri.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Jednu večer ležeći zajedno ova dvojica, reče otkupljenik: „Meni se dodijalo već ovako živjeti, a još mi je žalost viša tebe gledajući đe s mene stradaš, nego hajdemo u vilinu goru, tamo ćemo naći jednu moju
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
U tom hodniku, dakle, počeo sam živjeti. Za oblačnih i besunčanih dana, u njemu nije bilo igre. Hodnik bi navukao sjenu na svoja stakla i pogasio svoje jabuke.
Na primjeru mog odnosa prema njima (a i njihovog prema meni) naučio sam kako možemo godinama s nekim živjeti a da se među nama ne razvije klica bilo kakvog osjećanja.
događaj, kakav li kataklizam mora da im se učinio taj odlazak — njima, kojima je valjda bilo nepojmljivo da se uopće može živjeti negdje van našeg mjesta, u drugoj kakvoj kući, drugim kakvim načinom života!
Jedan mali kataklizam. Jedna crna rupa bez dna u tijelu kozmosa. Smrt iskupljuje svaki život. Živjeti se može i neozbiljno, i neodgovorno.
— Nije to stvar fantazije ili potreba za mitosom: to je stvar vjerovanja. Bog će živjeti sve dotle dok ljudi budu imali potrebu vjerovanja. I ta je potreba u čovjeku osnovna i neiskorjenjiva...
Jedno klupko intimnih kontradikcija !... Ne shvaćam kako s tim klupkom u grudima možeš živjeti, kako s njim možeš stupati kroz život!
Koji put mi je čisto stidno što jedem svoj kruh. Ali što se može! — kažu: „živjeti se mora”. Među raznim značenjima koje ima ta mnogosmislena riječ, eto postoji i jedno takvo u kome je i ja shvaćam i u
Nas će zaorati nova brazda, na proljeće. A dotle — „živjeti se mora”! Starac je mučao i gledao u zemlju. Opet je počeo lupkati kapicom o kapicu. Pa zaključi: — Dobro je i to.
Biva mi jasna neodoljiva želja da se sve to zbriše, da se život svega toga oslobodi, da se započne živjeti sasvim iznova, na čistoj, bijeloj stranici.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ja ću živjeti i dalje, a tvoja će glava s ramena. Teta ostade na istom mjestu i čekaće ga, a on ode. Došao do kreveta, spazi djevojk
Ja zaista pod ovom sramotom neću više živjeti, nego se idem utopiti u ono jezero. Sad ko ima obraza i ko je moj — za mnom!
pravo da ti kažem kad si me našim časnim krstom zakleo, da sam voliji s glavom doma kod đece i moje, da oprostiš, žene živjeti nego u vašem raju bez glave.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— prevrne razgovor. — Biće ti bile ospice?.... Ništa zato — prevrne besjedu, — možeš od samoga pranja živjeti! A vidjevši da se ona zbunila i da mu ne odgovara, diže se i nanovo svijet poslužuje pićem.
sada joj se sama iz duše javlja: nikome stalno ne pripasti, niti se na koga u životu zauvijek osloniti, već slobodno živjeti na svome pustome školju!
— Da mi nije žao? Neka me ovako stare, samo da mi je živjeti! Da je moguće uvijek živjeti!.. . Starica dovrši i gleda me kao da očekuje od mene da produžim razgovor, no ja se
— Da mi nije žao? Neka me ovako stare, samo da mi je živjeti! Da je moguće uvijek živjeti!.. . Starica dovrši i gleda me kao da očekuje od mene da produžim razgovor, no ja se podadoh svojim mislima.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I sada mu bješe žao što se toliko muči i kinji, a mogao bi i s ovim što je dosada stekao lijepo i spokojno živjeti. Napokon se šjor Luka diže i pođe po dućanu, pa, ustavivši se na pragu, ugleda Ivu. — 'Ajdemo! — reče zamišljeno.
” Pred njegovim očima ređaju se sve crnje slike. Selo se, eto, hoće da raseli, a kako i neće kad se već ne može živjeti?!
—Ideš, pa ko zna hoćeš li me se kada sjetiti! —Hoću, dok živa budem! — odgovori ona iskreno. —Ti ne možeš živjeti bez čovjeka! —čisto u brizi izusti on.
Petrović, Rastko - PESME
čojek, a žena ti je žena, I pošto si je već imo, Sa nesrećom je bolje u postelji no s njom, Jer večeri su duge a treba živjeti sa svojim mukama, Provesti sa svojim brigama; I dosta je brojati njih, ko ovce da se ne zagube.