Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Dobro! — reče i saže glavu. Zavlada mrtva tišina... Ni vetrić ne šušnu; samo su nemi svedoci sanjivo žmirkali... I Jelica oseti bol u duši. Po glasu Stankovom slutila je da mu nije pravo... A njoj beše žao što se naljutio.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Uz duvare strujao je vlažan dašak i prožimao do kostiju. Na ostacima pozlate po zidovima žmirkali su odsjevi petrolejskih lampa. Savlada me umor, i neopazice zakunjam. Trgne me poklič. — Vegliate, arcieri!...