Teodosije - ŽITIJA
Čistim i mirisnim vazduhom napajani, bezbrižnošću uvek uveseljavani, rekao bih, žudnjom za Bogom uzdizani visoko sa zemlje, mnogo bogatijim od bogatih smatrali su se.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Pošto je bio vrlo vešt, uspeo je da sve narodne snage uputi ovome cilju i da ovom žudnjom zarazi i podstakne začmalu i pokornu masu. I bugarska se megalomanija nije ispoljavala samo prema Srbima.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
svaki joj čupa iz srca delić po delić dosadašnje ljubavi I puni prazno mesto u srcu najljućim čemerom, najstrasnijom žudnjom za osvetom... Od predane i zaljubljene žene stvara demonsku dušu, koja samo o zlu misli.
Pandurović, Sima - PESME
PADA CVEĆE Usplahireno cveće vetar niše... Proleće. Sunčan i nasmejan dan. Proleće žudnjom i nasladom diše, I pirka vetrić mirišljav i znan; Raznosi vrelim zrakom zore sjaj, Raznosi miris, uspomena dah.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Sutradan odveze se Njutn opet u Grentem. Tu ispovedi gospođici Storej svoj veliki porok, da je neodoljivo obuzet žudnjom za naukom i da ne bi bio sposoban za porodični život. Zato se neće nikada oženiti.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ozarena onom zaljubljenošću bez objekta koja se troši i zagasuje u samoj sebi, onom djevojačkom žudnjom koja sve obujmljuje a ništa ne uspjeva da zarobi među sklopljene dlanove.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Neki su sedeli, neki klanjali, a mnogi, povučeni u tihe hramske lađice, učili su svete proročke knjige. Sa žudnjom ožednela stupio je u hram Sv. Sofije. Zapanjen nečim novim i velikim, zastao je. Koje iznenađenje!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
U „Molitvi vuka“ prelazi čak u prvobitni, telesni gest zgražanja (pljuvanje): [...] šta je sa mojim ljubopitstvom, žudnjom! Toliko noći: imam još uvek prava, objavu prava, ali ukus, ukus života. Pljujem!
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Život svak voli kao što mladićak pomorac voli široku pučinu rasplamećenu beskrajnom žudnjom za neshvatljivim i neviđenim... – Eh, cvrc!
Petrović, Rastko - PESME
i magare: Pejzaži izviru iz očiju i teku niz lice, Suzni ogoljeni pejzaži, Od savesti i mraza drhću ozeble ubice Sa žudnjom izgledajući žandare. Pa košulju mu ovu otesmo iz izgnanstva.
Kako upropastih šume, reke, životinje! Šta je sa mojim lubopitstvom, žudnjom! Toliko noći: imam još uvek prava, objavu prava, ali ukus, ukus života. Pljujem! On, od koga bežim, Sunce! A Vuk?