Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A i vrele mora da su, kad glavi što ih zaprema, ne smeta planinska studen od koje kamen puca! Veliki zore osvitak, zabliješti starčeve oči. Tek tada trgnu se, pa zatvorivši lagano stakla, nestade ga s prozora. U ćeliji bješe mračno.
Polak gumna bješe svijetlo, a polak hladom pokriveno. Kad mu svjetlost do nogu doprije i oči mu zabliješti, Vladika se trže iz svojijeh misli. „Sjedi Ivo! Sjedi na besjedi!“ reče Vladika osmjehnuvši se.