Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Snaho jelo, nenošeno zlato! O ti bane, oči obadvije, s kojim majka ide po svijetu, po svijetu i po žarku suncu! Kad zabraniš u polju livadu, jal' je kosi, ja drugome daji, da ne biju slane ni šnjegovi po livadi cvijet rascavtio; kad zaprosiš
Knjiga Ivu na koljeno pade, al’ mu knjiga dosta grdno kaže: „Prijatelju, Crnojević-Ivo, kad zabraniš u polju livadu, jal’ je kosi, ja drugome daji, da ne biju slane ni šnjegovi po livadi cvijet rascavtio; kad zaprosiš