Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad nastala godina deseta, tad govori sužanj Milutine: „Gospodine, bane Zadranine, hoćeš mene pustit na otkupe? Je li meni mlogo dugovanja?
Je li meni mlogo dugovanja?“ Veli njemu bane Zadranine: „Kučko, kurvo, sužanj-Milutine, hoću tebe pustit na otkupe, al’ je tebi mlogo dugovanja: tri stotine srijemskih
Kumrija mu s vriskom odgovara da ne ima đece ni jednoga. Kad to čuo bane Zadranine, on govori Kumriji robinji: „Je l’ ko danas dvoru dolazio?
“ Veli njemu Kumrija robinja: „Gospodine, bane Zadranine, danas nije nitko dolazio, osim jednog tucaka junaka“. Nju mi pita bane Zadranine: „Kakovi je bio tucak junak?
Nju mi pita bane Zadranine: „Kakovi je bio tucak junak? Je li vama štogođ govorio?“ Kumrija mu na to odgovara: „To je bio strašan tucak
““ Tad govori bane Zadranine: „To je glavom Anđeliću Vuče“. Pa on brže sitnu knjigu piše, te je šalje Anđeliću Vuku: „Bogom brate, Anđeliću
Al’ Vuk banu knjigu otpisuje: „Gospodine, bane Zadranine, neću tebi đece pomoriti: nema njima od zlata bešike, nego im je drvena bešika, dva komada jelova drveta; nema njima