Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
su bili donekle i zidarski zanat: Boka je u ranijim vremenima davala čuvene majstore, koji su zidali Nemanjićima mnoge zadužbine, tako i po Mlecima, zatim su gradili kuće, crkve, mostove po Hercegovini, Crnoj Gori i drugim zemljama.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
1, Beograd 1897, s. 27. ⁵ Miodragović, J., Narodna pedagogija u Srba: ili kako naš narod podiže porod svoj, izdanje Zadužbine Il. M. Kolarca, Beograd 1914, s. XXVIII. ⁶ Kovačević, I.
15. ³ Miodragović, J., Narodna pedagogija u Srba, izdanje Zadužbine Il. M. Kolarca, Beograd 1914, s. 19. ⁴ Grbić, S. M., Srpski narodni običaji iz sreza Boljevačkog, SEZ, XIV, Beograd
Miodragović, J., Narodna pedagogija u Srba ili kako naš narod podiže porod svoj, izdanje Zadužbine Il. M. Kolarca, Beograd 1914. Mićović, Lj., Život i običaji Popovaca, SEZ, 65, Beograd 1952. Mladenović, U.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
U dimu, iznad zakrpljenog stolnjaka u »Balkanu« , gradile su se kule i gradovi, osipali se u prah i pepeo dvorci i zadužbine; lišće je prekrivalo kamene nekropole ispod kojih su spavali iščezli ratnici, plemići i monasi...
Kostić, Laza - PESME
svog; a i one su čeda sunčeva, pa i mi smo se sakupili sad u pozorištu gluma sunčanog da blagu jednu spomenemo sen rad zadužbine hramu zvezdanom; a ona će pomoliti se, znam, onom što suncu krug pokazuje, što zvezdicama svet opasuje, da milostiv
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
čast mu nanosili, neka bi prijatelj imao gajreta; da bi naš brat domaćin u crkvu hodio, pravedno se Bogu molio, da bi zadužbine dijelio, priloge ostavljao što bi jak bio, sve od svojega truda, a od božjega dara, a vazda mu bog na pomoć bio!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Njen su sastavni deo, dabome, likovi kao učesnici radnje. Priča je usredsređena na nastanak vezirove zadužbine, pa samim tim i na vezira Jusufa.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Serca vam stoje nravnom zidaru na Svak čas otvorena. Duh rodoljubivi, Rad v hramu zadužbine zidat. Ne čeka vremena boljeg, k trudu s’ Predaje; krasi lik dobrodetelji Po večnom vkusu; sladi sa trudom trud.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
kao svoga zaštitnika“ kršnjak ― „onaj koji slavi krsno ime, svečar; krsno ime; krsni kolač“ ktitor ― osnivač neke zadužbine; dobrotvor manastirski, crkveni kuvet ― snaga, jačina kuljav ― trbušast kumalo ― „gošćenje u čast kumstva posle
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Pripadao je grupi živopisaca iz Soluna koji su slikali zidove velike episkopske crkve u Arilju, zadužbine kralja Dragutina. Odvojio se od grupe zbog svađe s glavnim majstorom, koji se, ako dobro pamtim, zvao Stikrios.
Stanković, Borisav - TAŠANA
Pa, ako, ne daj Bože, umreš pre, da onda zbog te tvoje zadužbine nikome ne može padati u oči: zašto sam jednako na tvome grobu, i zašto tebi najviše činim pomene i parastose.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Veneciji i Rimu, i tako svršavali i trgovačke i bankarske svoje poslove, bogatili se toliko da im je preostajalo i za zadužbine i fondove narodne.
Svi su mu čestitali, a on je sumorno vrteo glavom: — Imam jednog sina, a imam dve zadužbine. To miriše na koljivo. — Najmlađi sin, Stefan, bio je darovit mladić, ali neobično naprasite naravi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
može, govoriti hoću: što bijahu Nemanjići stari, carovaše, pa i preminuše, ne trpaše na gomile blago, no gradiše s njime zadužbine, sagradiše mloge namastire: sagradiše Visoke Dečane, baš Dečane više Đakovice; Paćaršiju više Peći ravne, u Drenici
Sve to jesu njine zadužbine! Ti ostade u stolu njinome i potrpa na gomile blago, a ne gradi nigđe zadužbine; eto nama neće pristat blago ni za
Sve to jesu njine zadužbine! Ti ostade u stolu njinome i potrpa na gomile blago, a ne gradi nigđe zadužbine; eto nama neće pristat blago ni za zdravlje, ni za našu dušu, a ni nama, ni kome našemu“.
Tad govori slavni knez Lazare: „Čujete li, sva srpska gospodo, šta govori gospođa Milica, jer ne gradim nigđe zadužbine? Hoću gradit crkvu Ravanicu u Resavi kraj vode Ravana; imam blaga koliko mi drago, udariću temelj od olova, pa ću crkvi
što nam knjige kažu: nastalo je pošljednje vrijeme, hoće Turci carstvo preuzeti, hoće Turci brzo carovati; oboriće naše zadužbine, oboriće naše namastire, oboriće crkvu Ravanicu, — iskopaće temelj od olova, slijevaće u tope đulove, te će naše
Da kopamo mermera kamena, da gradimo crkvu od kamena, i Turci će carstvo preuzeti i naše će zadužbine služit od vijeka do suda božjega: od kamena nikom ni kamena“.
Milošu: „Vi ste mudri, gospodo latinska, jeste mudri, al' zborite ludo: da vi znate naše namastire, naših slavnih cara zadužbine, kakovi su i koliki li su!
da vidite lavru Studeničku nedaleko od Novog Pazara; da vidite Đurđeve Stupove kod Deževe, starijeh dvorova, zadužbine cara Simeuna; da vidite čudo neviđeno, b'jel Vilindar usred gore Svete, zadužbinu Save svetitelja i njegova oca
Save svetitelja i njegova oca Simeuna; da vidite Žiču kod Morave i kod Ibra više Karanovca, Sopoćane Raški na izvoru, zadužbine svetoga Stevana, srpskog kralja Prvovjenčanoga; da vidite Papraću veliku viš' Zvornika, Spreči na izvoru, pod visokom