Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ prihvati Marko. „’Bro jutro! Zdrav’ osvan’o, Cuca! Je li ti se što snijevalo!“ stadoše ga zadjevati. „’Bra vi sreća!“ reče on debelijem glasom, kao iz badnja da odgovori. „Ono, ušnjeh da sam u sred Ceklina.
Nijemac sjede na odar, pa gledaše začuđeno u Janka. Ovaj ga poče ljubazno zadjevati i šaliti se s njim, kao u sretna vremena, kad bijahu drugovi u praškoj vojničkoj školi.