Ćipiko, Ivo - Pauci
Naumio je tako da prekrati jedan dio puta prije no što će kući, a i zamoren je tolikim hodanjem i nesanom. Zakreta iz ulice u ulicu, sjećajući se mjesta gdje je zastajkavao i hodao dok je dva mjeseca vojnikom bio.
Čini se da osluškuju tugaljivo canjkanje mazgina zvončića, što neprestano jednolično tucka... Na tješnjem putu, u zakreta ju, stiskoše se jedno uz drugo i mladić iznebuha reče: — Nikad se ne zna ča nas čeka ...