Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
On deminutive gradi od svega: od štogod će sačiniti štogodarce, zamenicu koja se vratila imenici, ili, možda, stoji na granici između zamenice i imenice! Takvi su mu i mnogi drugi pronalasci.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Eto zato Stanković - i tu su pojavu svi zapažali - ima običaj da upotrebi i zamenicu i ime lica na koje se ona odnosi. Tipičan Stankovićev obrt može se realizovati tačno na onome mestu, ispred
I to ja ja! Oh!”80 Junakinja tada, upravo kao čist reflektor, preuzima sabesednikovu (očevu) ponavljanu zamenicu ja, pa je u preokrenutome grama tičkom licu ogledalski ponavlja: „A da je on, on sada tu, njegova nesreća i crna sudbina.