Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
zlato razli se po maglama zagrevajući ih, raznoseći svuda svoj topli, svoj spasonosni, svoj mili pozdrav, i sve živo, zamirući, odgovori u nežnoj, drhtavoj sreći, još sanjivo sve se pružalo suncu, očekivalo njegovo milovanje.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A onda, jesenji dani bijahu tako sanljivi, blagi i spokojno zamirući, da je on u njima uživao unutrašnjom slašću. Oni se redom s njime nizahu, kao da je i on jedan njihov vječiti dio, pa se
i taj pogled iz noći uprt je u nj; časom smiren je i upokojen mladićkom slašću, i rađa se osmijeh na usnama — sjetan zamirući osmijeh! — Kate! — šapne u noć i same usnice kupe se da poljupcem izraze slatki osjećaj.