Milićević, Vuk - Bespuće
Poslije mu je godio onaj studeni dah koji je provejavao kroz zamrzlu kuću. I on u njoj zamiraše polako. Kadgod se probude misli, jure, dignu se kao oblak prašine valjan vjetrom, i opet
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
A kako se lepo voze oni putnici gore po drumu... tovni konjici grabe hitrim nogama, za njima lako i brzo plove sanke po zamrzlu putu, kao čunić po glatkoj površini brze vode, i samo se čuje ono raznoglasno, u raznim tonovima, a po jednom taktu,