Upotreba reči zamrle u književnim delima


Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Ne mari. Na ugao Vasine Dobrača se, niotkuda, spušta u samu zoru kad su ulice puste i još zamrle od noći i čeka onaj trenutak kad jutarnja izmaglica pređe i preko oblaka i preko asfalta pa sklizne ko zna gde.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Napred korača pobesneo pir. Tresu se kuće i padaju stakla. I noć se spušta, i vrisak, i mir. Zamrle duše, samo dršću prsti, K'o snaga gde je tek zaboden mač. Poneka glava skriveno se krsti.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Vrilo je, — reče ona, — ma metniću na justa; mori me žeđ. Veliki dio vijovine prožutjele, osušene i zamrle — visi o mladim trsovima. A ispod njih nije bilo ni trave ni kakve druge divljače, već zijeva crvena, žedna črmalja.

” Sluša i htjeo bi da u sebi probudi zamrle uspomene. Pa se okrene prama rasvijetljenome hramu djetinjeg mu doba, i mlaz toplih osjećaja iz dubine pomalja se.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Tamo iza onih planina nalazilo se njihovo ognjište. Sve one misli, koje su usled teških i dugih napora bile zamrle, vaskrsavale su postepeno pred ovim plavim nebom koje je lebdelo nad njihovom domovinom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti